Ima li ovome kraja?!

srijeda , 03.05.2006.

Baš mi je dan dobro počeo. Probudilo me sunce, konačno sunce, odmah mi je bilo bolje. Zapravo me probudio Bunko nakon višestrukih pokušaja a ne sunce, ali ovako bolje zvuči idealan početak dana. Popili smo kavicu, on otišao prije mene jer sam se previše rastezala u krevetu. Otišla sam do veterinara s Patuljkom koju muči probava opet. Nije htjela u transporter pa sam je nosila na prsima. Razmišljala sam koliko je volim i kako mi puno znači. I ona mi je uljepšala dan umilnim predenjem.
Zatim me Goran pozvao na kavicu na suncu i pričali smo o azilu koji ćemo jednom sigurno napraviti. Kad odrastemo, naravno, i izvučemo se iz dugova.
Nakon nekoliko poziva nevoljko smo se vratili u ured. Upalim komp i vidim ovo dolje. Naravno da mi dan više nije tako lijep. Dapače, mislim da bih bila u stanju nekome učiniti nešto (svašta!) nažao. Ne volim ljude. Ne ovakve. Zašto?!

Psi koje se ne uspije udomiti se truju. Ponekad nedovoljnom količinom, pa satima ugibaju krvareći do smrti. Mačke se ubijaju kako dolaze, a leševi se drže u istoj prostoriji s živim psima.



KARLOVAC - U Higijeničarskom servisu u Karlovcu napušteni psi smješteni su u kavezima u istoj prostoriji u kojoj je i škrinja s lešinama. One koje se ne uspije udomiti, usmrćuje se injekcijama otrova, ponekad nedostatnim da uginu odmah, pa umiru u mukama – reportažu o stravičnoj sudbini napuštenih pasa i mačaka objavio je portal Sedam.hr.

Događa se da neki psi dobiju tek toliko doze da započne "postupak ugibanja", no ne dovoljno da to bude brzo i bezbolno. Pa onda satima ugibaju krvareći do sigurne smrti.



U šinteraju, ustvari u toj "sobi" od nekih petnaestak četvornih metara smješteni su i kavezi i veterinarska ambulanta i spremnici s lešinama i karantena i spremište hrane i ne znam što sve ne, ali nigdje se ne primjećuje nijedna mačka. Osim onih u zamrzivačima.

Na pitanje gdje se drže uhvaćene mačke, vodič u šinteraju je odgovorio pogledom usmjerenim prema škrinj: "One se odmah rješavaju."

Karlovac godišnje za uklanjanje životinjskih lešina iz proračuna izdvaja 100 tisuća kuna, a za hvatanje, hranjenje i eutanaziju napuštenih životinja još 200 tisuća kuna.

Poslove higijenskog servisa obavlja Centar za razvoj poljoprivrede i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, a njegov suvlasnik Vladimir Petrić smatra da nije ništa sporno u tome što se lešine uginulih i usmrćenih životinja čuvaju u škrinjama za zamrzavanje.

"Tamo se drže lešine, nego kadi bi se držale, ne znamo što je tu sporno? To je propis, po kojem trebaju biti. Drukčije nije ni predviđeno, one moraju biti u frižiderima", rekao je Petrić za Radio Mrežnicu.


Kopipejstala s IskonPortala
03.05.2006.