Breme vikenda

ponedjeljak , 24.04.2006.

Kasnim sa svime na poslu pa nemrem dugo, ali dosta toga se nakupilo pa se moram isprazniti.

Vrlo važan također je apdejt o zdravlju. Mome. Je, bila sam kod doktorice. Ona misli da malo pretjerujem s panikom oko tlaka al nek pratim pa ako stalno bude iznad 130 nek opet dođem. Smirio mi se tlak. Sve češće pokazuje idealne vrijednosti. Hmhm.
Ali se u međuvremenu moram brinuti oko drugih stvari. Bili smo jučer kod prijatelja u jednom vikendaškom naselju kraj Zagreba. Jako sam se radovala cijelom cjelcatom danu koji ću provesti daleko od betona i smoga.

I bilo bi idealno da me tog trena kad smo izašli iz auta nije uhvatilo kihanje i kašljanje... To mi se još nikad nije dogodilo. Nisam mogla prestat. Oči plaću, nos curi, za poludit. Skužili smo na je neka alergija posrijedi, naravno, al bilo mi je ful čudno, tako odjednom. Kad bi ušla u kuću, sve 5, ali vani za poludit. Tako da smo uglavnom bili unutra što je bila prava šteta jer je vrijeme bilo fantastično. Malo smo prošetali po rubu šume, ali sam mislila da ću dušu iskihati i isplakati.
Nekako sam se nadala da će mi u ZG biti ok, ali nije, evo i jutros šmrcam i kišem. Kontam si, doktorica mi radi popodne pa ću otići, nemrem ovako, sva sam natečena ko da sam plakala pet sati. Molim drugaricu Vulgar za savjet i pomoć. Šta sad cvjeta? Šta je in? Jel se može alergija tako đubretaski pojaviti niotkuda? Nikada prije nisam ni na šta, baš nikad.
Jedini plus su turbo natečene usne pa sad zbilja izgledam ko Angelina, glavom i usnama!

Skoro zaboravih i ovo zabilježiti. Sjedim u svojoj omiljenoj birtiji na Frankopanskoj. Nije da reklamiram al ajde, Donji grad se zove. Prava pajzla, al imaju svu moguću dnevnu, tjednu pa i mjesečnu štampu pa često tamo uživam čitajući časopise koje inače ne kupujem al nije da me ne raduje besplatno pročitati svježe tračeve o svim zvijezdama i wannabe zvijezdama. Uz dooobru kavu u ugodnom društvu same sebe. Baš mi paše, nemrem si pomoći.

Nego da se vratim, opet sam odvezla u krivom smjeru. Čituckam dakle tako i priđe mi jedna djevojka, prodaje knjige.
Odmah se narogušim, kao i na prosjake, ne da ne bih kupila knjigu (ili dala koju kunu for that matter) nego nikada nemam novaca (dobro, prosjacima uvijek dajem, jedan tip mi je svojedobno rekao: a to ste vi, pa jucer ste mi dali, ne morate danas, hihihi).
Prodaje Enciklopediju životinja (probala sam je sad naći da stavim link, al nemrem se sjetiti izdavača, peh). Ja odmah započela s kuknjavom, bi ja kupila ali bez para sam stvarno, časna pijonirska.
Veli ona da dođe samo 90 kn. Pogledam u novčarku, u njoj 200 kn, pa mislim ajde, Bunko će se razveseliti a i zbilja nemamo niti jednu enciklopediju životinja. Platim al ona ne prestaje, reklamira, lista mi po životinjama i pokazuje. Pitam je da mi pokaže neke medvjede, jer volim medvjede a i sama sam jedan. Ona se smije i otvori na stranicu. I ona voli medvjede. Kažem joj da mi je Tedica (po Teddy Bear) nadimak. Ne znam šta mi bi da apsolutnoj strankinji odajem povjerljive podatke ali i inače imam problem s takvim situacijama. A cura ni 5 ni 6 nego: "Imate vi blog?"
E skoro sam pala pod stol.
“Daaaaaa… a vi ste??”
Nije mi htjela reći, bezobrazna blogerica jedna, veli samo da ima blog i da je čitala moj. Sad ti mene kopka tko je to! Čudno mi bilo. Osjećala sam se gola. A ona u hidžabu. Nije fer. Ej, ti prodavačice, de mi reci tko si? Bilo bi dobro znati .