ponedjeljak, 06.11.2006.
I can help you change tired moments into pleasure
I eto.. sada bih kao trebao nesto suvislo ovdje napisati. Mislim, obecao sam ti to vijerni citaoce i ne bi bilo u redu kada bih prekrsio svoje obecanje, zar ne???
Kada sam pokrenuo ovaj blog trudio sam se ne pisati nista sto bi se na neki nacin moglo povezati sa stvarnom osobom. No znala je jedna osoba, polako saznala druga i krug ljudi koji su svijesni tko se zapravo krije iza ovog djetinjeg naziva bivao je sve veci. Mozda je i to razlog zbog kojeg sam ovako dugo izbivao. A mozda i nije. Hvala bogu, nisam nikada uspio dospijeti na cool listu. Nadam se da ni necu. Cijela ta prica sa kvazi cool blogerima mi je nekako jadna. Kao nekakvo glupo uvlacenje u guzicu drugim ljudima a da se u biti ni ne trudis previse. Jer na kraju ispadne da tekstove nisi ti poslao urednistvu vec netko drugi tko je smatrao kako ti cini uslugu. Onog trenutka kada broj ljudi koji komentiraju ovaj blog
presao brojku cetiri sve se polako pocelo razvodnjavati. Barem meni u glavi. Ipak sam ja malo ogranicena osoba lisena sposobnosti nabrajanja veceg od kolicine prstiju na jednoj ruci (jer kada prijedem na drugu zaboravim jesam li poceo sa lijevom ili desnom rukom - mozda da prijedem na nozne prste??). No u biti, nekako se osjecam krivim kada ne komentiram blogove ljudima koji komentiraju meni. I onda upadam u taj neki zacarani krug kada se nadam da ce mi komentari ostati na nekih cetiri do pet po postu jer nemam vremena obilaziti tisuce blogova i citati tisuce nesuvislih postova o tome kako je netko proveo dan. Da im kazem da odjebu jer su dosadni?? Mogu. Zasto ne?? Nece biti prvi put. Ali to i dalje nece izbrisati cinjenicu da se ja actually mogu osjecati krivim za nesto za sto nisam uopce kriv, jer na zalost cak ni zanimljive blogove nemam vremena citati. I onda se eto dogodi nesto poput ovoga. Napisem ogroman post (skoro svi su mi takvi, zar ne???), a tu se jadam kako jadan nemam vremena. Licimjerno?? Dvolicno?? Jednostavno JEFTINO *kaslj* glupo. NO dosta bedastoca. Ukoliko ste imali dovoljno strpljenja da zapravo procitate sve sto sam do sada napisao... klanjam vam se i zasluzili ste jedan veliki pljesak. Pa udarimo rucicama zajedno, neka dlanovi zasvrbe (kazu da ako lijevi dlan svrbi bude bilo para - pa ja naivan stalno coham al pare nikako da sa neba padnu, sve ih trebam zaradit! Lazovi jedni ti u starim predajama sto prenose se s koljena na koljeno... zar ne bi bilo bolje reci s bedra na bedro kad ionako ko klinci sjedimo svom djedu na bedru dok nam on prica neke lovacke price u koje mi onako blentavi obicno i povjerujemo - neki su cak mislili da je Sljeme vulkan, al' tih je malo pa ce se cak i prepoznati, a mozda me i tuci jedan dan ako se slucajno sretnemo negdje u prolazu). Nego, jel svrbe dlanovi??? Hehe nadam se da niste probudili ukucane da ne bi slucajno jos i mene okrivili.
Pijem Tomislava i ne vjerujem. 
Vracajuci se s posla i slusajuci TooL u mom krasnom auticu (Tika Taka nedostajao si mi ovaj tjedan, ne ostavljaj me vise) nekako mi je doslo da se jednostavno nastavim bezciljno voziti ovim krasnim nam cestama. Jer nikada se ne osjecam tako slobodno kao kada sam zatvoren u autu, glazba tresti iz zvucnika i ja se derem iz sveg glasa. Okej, naravno, bicikl je ipak na prvom mijestu; pogotovo kad se razletim nasred sljemena, sjednem na put i s maramicom na nosu u pokusaju zaustavljanja krvarenja (pa oni kazu da muskarci nemaju mengu) gledam u drvece kako mi se smije. No ipak, to je prica za jedan drugi put kada bude i neki fotosesn pao.
Ako naravno ikoga zanima kako je moj dragi prijatelj Dumbo.. eh pa jos je ziv i jos uvijek planira kako osvojiti svijet. Svakim danom sve vise okrece onaj kolut kao da si gradi kondiciju za neki dalek put. Bas se pitam, da mu nije mozda palo na pamet da sagradi stepenice do mjeseca pa se malko prosece da razgiba noge nakon tako dugog boravka u kavezu???
NOvosti je puno, mjesta je malo. Dan po dan, post po post vidjet cete kamo su nestali svi ti dani pa i koliko se onaj moj unutarnji prijatelj promijenio (mislim da je ostao onaj isti stari samo promijenio masku pa sada izgleda nekako ozbiljnije i neshvacenije, nekako odraslije)...
Sada mi se nekako pajki...
"Vec malo drijema
Snage nema
Zvonko spreman je za san
Jer sutra je novi dan!"
Jos jedna misao za kraj. U biti, pitanjce malo.
Gdje si mogu nabavit ogledalo u kojem izgledam seksy???
- 02:00 -
