utorak, 30.05.2006.
Are you selfabusive if you bang your head into the wall several times per day???
Rain, rain go away, come again another day, everybody's looking for the sun...
np. System of a down - Peephole (selftitled)
Izgleda da svaki puta kada ja odlučim imati kućnog ljubimca nešto krene po zlu i neka nevidljiva sila mi jednostavno podvali ili depresivnog spavača; ili šizofreničnog samoubojicu; ili posljednjeg - ali ne i manje vrijednog - poremećenog doktora Evila koji teži osvajanju svijeta, ali na sreću željezne rešetke su prečvrste čak i za njegove zube pa ne može doći do dovoljne količine pomagača za ostvarivanje tog nepogrešivog i nezaustavljivog plana za osvajanje zemaljske kugle (zar ne bi bilo ispravnije reći Zemaljskog jajeta? Ili elipse?? Ipak, Zemlja nije okrugla a samim time ne može biti prozvana kuglom, zar ne???).
Danas mi je mama kupila jagode. Pročitavši poruku da me jagode čekaju u frižideru veliki osmijeh se pojavio na licu glavnog junaka ove zbunjujuće dosadne priče. Skočih do kuhinje presretan što se napokon mogu maknuti od jabuka i naranči i okušati se u okusu proljeća na koje me jagode oduvijek podsjećaju, otvorih frižider i izvukoh tu plavu kutijicu u kojoj se nalaze sočne jagode. Ali... Mislim, jesu o jagode. Nije da baš imaju neki snažan jagodasti okus, ali tako je uvijek kada se kupuje u Konzumu, zar ne? Ono što sam ugledao zamotano u prozirnu foliju jednostavno nisu bile jagode. Od kada jagoda izgleda ovako??? 
Kao da je netko napravio hibrid rajčice i jagode. Kad smo već kod rajčica, ni one mi nisu baš imale okus po rajčicama neki dan kada sam ih jeo.
Gdje je nestalo ono pravo voće? Gdje je nestala jagoda koja je imala okusa kada si ju zagrizao i kada si stiskao lice žvačući ju jer ti nije kul jesti šećer uz jagode?
Izgleda da je prava poplava GMO proizvoda davno zavladala čak i našim tržištem. Uskoro više neće biti ničega normalnog okusa. Jedino što se isplati je jesti voće iz vlastitog voćnjaka, ono što smo sami uzgojili, ubrali i oprali.
To me baca u neko drugo vrijeme, prije desetak godina kada smo bili klinci i kada su stvari bile drugačije. U dvorištu pored moje zgrade bila je jedna trešnja. Sjećam se kako se crvenila prepuna plodova. A trešnje su bile tako ukusne. Sjećam se i starog susjeda koji nas je naganjao po tom istom dvorištu, pa čak dolazio tužiti roditeljima da krademo trešnje. Hehe.. Nikada se nisam pitao što se dogodilo sa tom trešnjom. Da li je uopće još uvijek tamo. Jednostavno smo prestali preskakati ogradu jer smo bili "prestari" za to, i polako je sve izbljedjelo iz sjećanja. Da li je starac još uvijek tu?? Ne sijećam se kada sam ga zadnji put vidio. *shrug* Možda mi sutra padne na pamet da preskočim tu ogradu, za ona "dobra stara" vremena.
np. Slipknot - Surfacing (selftitled)
Tužno je to kako smo počeli računati dane samo po vikendima. Kako su samo vikendi ti koji se spominju. I kako se trudimo da nam tjedan prođe što brže samo da dođe ta subota da se ode na Ribnjak, u Močvaru, da se utoči što veća količina alkohola u vlastito biće, a po mogućnosti i tuđe, tu i tamo se upoznamo sa unutarnjim sobom i ostavimo svoju dušu pokraj klupice na kojoj zaspemo dok nas netko trezveniji i prisebniji ne probudi i odvuče do tramvaja. I onda kada kažeš da više jednostavno ne želiš piti alkohol, da ti je dosta opijanja i mamurlika, da ti je dosta boli i žgaravice, svi te začuđeno gledaju, nasmiješe se i guraju pelin pod nos. Što si uporniji u svome odbijanju to su oni ustrajniji u svojim pokušajima. Čak te nazivaju EMO CUNT WHORE BITCH GAY LEZBO SHIT. I na kraju se sve svede na to da popustiš, progutaš taj jedan pelin koji ti je baš loše sjeo na probavu, a baš iz nekog tupavog razloga traži od tebe da ga zaliješ pivom jer to radiš već pet godina i kako možeš uopće pomisliti sada promjeniti taktiku koja je bila uspješna svo ovo vrijeme. I baš ti je bilo krasno, nije ti se pila piva, nije ti se pilo ništa, baš si uživao u svom nealkoholizmu i sada se moraš boriti sa željom da otvoriš tu prokletu pivu. I zapitaš se imaš li ti u stvari problema sa alkoholom? Možeš li stvarno reći čvrsto NE i ne pokolebati se prvom prilikom?
Ono što je fascinantno jest činjenica da kada se god u nekom društvu pojedinac odluči na neki drastični potez odricanja nekog "poroka" okolina to jednostavno ne prihvaća i umjesto da budu podrška svi te ponovno nagovaraju natrag na tu cigaretu, na taj pelin, na tu pivu. Zar smo stvarno toliko u kurcu i toliko ljubomorni da ne možemo prihvatiti činjenicu da je netko hrabriji od nas, da se čak usudio pomisliti na nešto takvo poput smanjivanja ispijanja alkohola?
np. In Flames - Eayfaerer (The Jester ride)
Ne usudim se uopće ni podizati pogled na riječi koje sam ispisao jer znam da nemaju nimalo smisla i vjerojatno će većini biti dosadne, ali ionako ovaj blog pišem radi sebe, pa zar je važno koliko čitatelja imam??? (normalno da je važno, svi mi volim taj osjećaj kada smo željeni, voljeni, ili barem poštovani)...
Laku noć dragi narode 
- 00:55 -
