četvrtak, 27.04.2006.
Ponekad sam glup
Filmski maratnon sinoć uzrokovao je mamurluk i neispavanost. Naravno, nije samo buljenje u ekran pet i pol sati bez prestanka to što je uzrok mamurluka, možda ipak ima utjecaja i litra vina i nešto malo pelina, ali zar ne zvuči bolje kada optužim filmove???
Došao sam doma nakon cugerske večeri 
(sama pomisao na hranu mi se gadila, pa sam se okušao sa cugom i mogu reći da je upalilo), legao u krevet u nadi da ću odmah zaspati jer sam onako pripit i umoran, te još k tome u fazi pred upoznavanjem svoga unutarnjeg sebe (pokušavajući zadržati sadržaj svojih iznutrica tamo gdje im je mijesto), osatvio curu 
samu da luta gradom, ali naravno da je moj mozak - ili nedostatak istoga - u suradnji sa tijelom odbacio tu ideju. Osječajući se pomalo krivim zbog razvitka događaja ustao sam, sjeo se pred kompjuter i rekoh idem pogledat jedan fimić pa ću zaspati. Pet i pol sati kasnije, gledam sunce kako se diže, ljudi idu na posao, a treći film završava. I sada... Peče me lijevo oko zbog propuha i naprezanja, bole me noge zbog neprirodnog položaja u stolici, vrat mi otpada, a leđu jednostavno otkazuju svaku poslušnost. I sad kad se sijetim da moram još ići raditi...
Ako stojim pred ogledalom i zamišljam da izgledam poput Johna Waynea hoću li postati kauboj???
- 13:31 -
