subota, 24.06.2006.

duboko vjeruj u ono što želiš...

Ima jedna dobra uzrečica, koja glasi nekako ovako: 'Duboko vjeruj u ono što želiš, jer zapamti: izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli. U životu poželi jedno – da ne voliš izgubljeno i ne izgubiš voljeno!!'…

Eh da!! – kažem ja.
Lako je to napisati. I izreći, ali treba to i primijeniti. E pa ja sam to pokušala, i stvarno je vrlo teško takvo nešto napraviti… kao prvo, izgubila sam voljeno, a kao drugo, još uvijek volim izgubljeno, a to je zapravo ono najgore… koliko god se ja trudila da zaboravim više na to, na taj osjećaj, ali jednostavno nikako da nestane, da ga izgubim ili nešto slično… stvarno sam pokušala krenuti dalje, i jedno vrijeme mi je bilo relativno ok, ali kad se slučajno sjetiš nečeg što se dogodilo s tom voljenom osobom, jednostavno se vrati taj isti, stari osjećaj kojeg je teško izgubiti nakon toliko vremena…
Jednostavno ti se u životu dogode neke stvari koje su možda suđene da se dogode, i koje bi zapravo trebale utjecati na tvoj daljnji život… e pa tako si ja tumačim ovaj svoj događaj… to je jednostavno nešto što se moralo dogoditi, kao nekakva životna lekcija… sigurna sam da se to svakom u životu dogodi ali u drugačijim oblicima… možda neki to prepoznaju, a neki ne… ja mislim da sam se ja u tom svijetu promijenila… i da ću se u budućnosti ponašati drugačije. Zapravo, nadam se… i to da ću se ponašati bolje… jer ipak, naučila sam par stvari, tj. izvukla sam nekakvu poruku iz svega toga… i zapravo mi je u jednu ruku drago… jer, kad izgubiš jedno, možda ćeš dobiti nešto drugo… isto lijepo… možda čak i bolje… mislim da se to čak i meni dogodilo… ali još nisam svjesna toga… zapravo, ja si još ne mogu priznati da sam izgubila nešto voljeno… još uvijek si govorim da se to meni ne može dogoditi… takve stvari se ne događaju ljudima kao što sam ja… ali sad polako počinjem shvaćati… iako mi nije drago to što shvaćam, ali moram se pomiriti s time i gotovo… jednostavno, ako ćeš cijeli život cmizdriti za onim što je bilo, nećeš ni shvatiti što je sve moglo biti… dobro je tugovati za nečim, ali ne dugo… neko vrijeme je ok, ali nakon nekog vremena trebaš krenuti dalje, nastaviti sa svojim životom i zaboraviti na neke stvari koje su se dogodile… ali naravno nećeš sve moći izbrisati… jer ipak će ti biti lijepo kad se jednog dana prisjetiš svega toga… možda ti čak bude i smiješno… ali sada ti nije… sada ti je žalosno…

Eto, tako si ja lijepo objašnjavam situaciju u kojoj sam sad, i na kraju mogu reći da mi je stvarno drago da mi se takvo nešto dogodilo u životu, jer nije život samo ono lijepo… život se sastoji od lijepih i ružnih trenutaka… svi bi radije da im se događaju lijepi događaji, no kakav bi to idiličan život onda bio… ja iskreno ne bi uživala u njemu… ja iskreno volim svoj život. sebe, i ljude koji me svakodnevno okružuju… bili oni dobri ili loši…

I na kraju, evo vam jedan savjet… nikad se ne ustručavajte voljenoj osobi reći da ju volite… nije to smak svijeta… i uvijek radite nekakve kompromise i dogovore jer bez toga ništa ne funkcionira kako bi trebalo. Ako mi ne vjerujete možda vam se dogodi situacija kao što se i meni dogodila… nadam se da ćete onda shvatiti… i vjerujte, neće biti prekasno… nikad nije za ništa prekasno…

srijeda, 21.06.2006.

all alone...

vozdra ljudi...

imam jedno pitanje za vas... što napraviti kad vas najbolja frendica počne ignorirati...?!? kad misliš da ti je jedna druga osoba uzela tu frendicu!? maknula je od tebe?? i kad te best frendica više niš ne pita?! kad se više druži s tom osobom a ne s tobom??
što tada učiniti... kad misliš da ti je netko fakat super i voliš ga, a on te iznevjeri!?
to je grozan osjećaj, a ne možeš ništa učiniti u vezi s tim... koliko god se trudiš biti bolji prema njoj, ona to sve više odbija i priklonjuje se toj drugoj osobi... a tebe na neki način više ni ne ferma... poslije toga se stvarno zapitaš: da li ti je ona najbolja frendica?!? sigurno je prije bila, ali sad više nisi ni siguran... gdje je nestala ona osoba s kojom si se prvi put upoznao?? gdje nestala ona osoba kakvu si ju zavolio?? ne znam... teško je na to sve odgovoriti... jedino ti ta osoba može sve reći... ali samo ti jedno nije jasno!?! gdje si pogrješio!?? razmišljaš, vrtiš film unatrag, i ne vidiš nikakvu pogrešku, ništa što bi moglo tu osobu maknut od tebe...
i kad ju pitaš što si napravio ili što se dogodilo, ona ništa ne kaže... ali još je gore kad ti ona tvrdi da je sve ok, i da je sve isto ko i prije... ali ti znaš da nije... i ona to zna... samo se pravi... jer kao vi ste "najbolji frendovi"...
najbolji frendovi si sve govore... sve tajne... onaj drugi te tajne čuve, a ne otkriva ih... najbolji frend te tješi u najgorim trenucima... uz tebe je u bilo kojoj situaciji pa makar ona bila grozna... najbolji frendovi NIKAD NE IZDAJU JEDNU DRUGE... NE LAŽU JEDNI DRUGIMA... ali ako jedan od tvojih najboljih frendova prkrši nekoliko pravila, možeš biti siguran da ti to nije pravi, iskreni najbolji frend... možda će ti najbolji frendbiti netko za koga si mislila da je loš... ili netko s kim se ne družiš previše... ali jednom ćeš to prepoznati... i onda ćeš se maknuti od one osobe za koju si mislio da ti je najbolji frend...

nedjelja, 18.06.2006.

girls just wanna have fun...

eto, ljudovi... škola već odavno gotova, a ja nikako doć do kompjutera... razlog tome je što buraz sad konstantno uči jer ima uskoro ispite, pa ja nemrem ni primirisati komp... nego, u školici sam prošla s 5... jei!! tako sam ponosna na sebe... (ye right)...

jučer smo kao slavili moj rođendan, al je zapravo bio i Sari... prvo smo bile u baredu, na cugi, a onda smo otišli na gornji grad, ko Matoša, koji uvijek dođe na spoj na vrijeme (hahahahaha) - zanemarite ovo - i tamo se sjeli na klupice i pričale, tračale, i smijale se... bilo je zabavno...

u srijedu, na zadnji dan škole, smo završili u boćarskom... bilo je zakon... jedino je u jednom trenutku pala kiša pa smo se morali saktrit ispod nekakve kućice za tobogan... al nakon 5 min je prestala pa smo se vratili na staro mjesto... ja sam oko 5 otišla kod Antonele, a kasnije su još došli Vedrana, Iva i Džaja... i tako sam ja tam bila do pola 9 i bilo je odlično... i da, moram samo napomenuti da Neli ima jako zgodnog tatu... lol

sad, za kojih sat vremena idem na jarun se rolati, dok ne počne tekma, onda ćemo se vjerovatno malo i sunčati, pa ćemo pogledati tekmu... jedino kaj ćemo crknuti od vrućine... al nema beda jer ja ću obući svoj dopičnjak... i tako, sad se moram ić spremit, pa nadam se da ću uspjet prije nego što odem na more napisati još koji postić, a ak ne, onda se vjerovatno čujemo tek na jesen... obećavam svojim vjernim čitteljima (koje mogu izbrojati na prste jedne ruke) da ću ponovno pisati... a potrudit ću se da negdje na moru nabavim komp sa netom pa ću se samo malo javit... čujemo se i tipkamo... pozz i pusa

utorak, 13.06.2006.

all in one...

ei, ljudovi...

u subotu sam napisala post i kad sam stisnula da mi ga objavi, pala je stranica, i tak da mi se zbriso post, a poslije nisam imala volje više pisat...
eto, kraj škole je, ja sam vjerojatno prošla s 5 (jei)
i da... sutra mi je rođendan, a ko mi ne čestita, jao mu se... ŠALIM SE!!!
(sad će mi ivona i petra opet reć da vam to nabijan na nos)...
nego, u subtu je bilo jako zanimljivo... prvo, Matea (sa rock'n'roll-a) me oko 12 nazvala i rekla da plešem taj dan, tj da mjenjam jednu curu... i ja sam bila tak uzbuđena da vam nisam mogla opisati... i kad sam došla tam u školu, čula sam da na kraju ni Matea neće plesati... i tako su meni prvo dali dres od te cure koju sam zamjenjivala, a ona je malo deblja od mene (a mislim ko nije), i ja obučem taj dres a kad ono... PA TU STANE JOŠ JEDNA JA!! onda smo poslali Čopa po Matein dres, i to je na kraju bilo ok... a kad smo trebali plesati, ja sam se sva tresla kolku sam tremu imala... nikad mi nije bilo tak, a 9 godina sam plesala... al dobro... bile smo prve, i osvojile zlatnu medalju...

onda sam poslije tog trebala ić na jelenin rođendan, a pošto su moji starci čuli da se prvo ide na opatovinu nisu mi dali, nego tek poslije... išli se u papayu... i tak, kad sam došla, otpratili smo mel doma, i počeli se gurati na ulazu za papayu... ja sam doslovno bila tam stajala ko štapić... ovakvu malu su me zgnječili da sam jedva uspjela disati... na kraju mene i ivonu nisu pustili unutra (a prije nas su pustili svije cure oje su 90- to godište)... pederi jedni... onda je Bortek izašao van tak da nas dve nebudemo same (on je tako fuckin' dobar dečka da je to nešto nevjerojatno)... onda smo bili na tribinama od bazena, pa na tribinama od teniskih terena, a na kraju smo zavšili u bircu pokraj Papaye... Ivoni i meni je bilo super...

i još samo nešto... JOŠ SAMO JEDAN DAN ŠKOLE... jei presretna sam... vidimo se... pusa

petak, 09.06.2006.

sretan rođendan...

dakle, da obznanim svima... danas je našoj jeleni, oliti lyepotici rođendan... pa od sveg srca ti želim sve najbolje i ostalo... ma već sam ti danas dvaput čestitala... od svojih cura je dobila jednu jakooo lijepu narukvicu na kojoj su ispisani inicijali: m.y.a.m. ... to su imena njih 4 najboljih frendica... lijepo je znati da imaš u životu tako nekoga ko te pazi, misli na tebe kad se loše osjećaš, tješi te i podržava u svim mogućim situacijama... ah... ali i ja imam takve frendice i jako ih volim i sam da im kažem da IH JAKO VOLIM... naravno da i vas m.y.a.m - ice jako volim...
nego danas sam ja bila fakat čudna... ono, u školi sam bila luda, doslovno... a poslije škole, još luđa... ko da sam se napušila ili napila ili nekaj sličnoga... svi su me gledali ko da sam luda... ali neka... mogu i ja jednom imati takve dane... pa nemrem i ja biti cjelo vrijeme normalna...
ah, evo ovaj postić sam napisala zato kaj mi je dosadno, a i da MEL ima kaj za čitati... pusa velika svima...

srijeda, 07.06.2006.

in the end...

pozdrav svima...

evo, ja sam super u zadnje vrijeme (izuzev škole)... eto, danas sam rješila još dvije ocjene koje su mi trebale, i još su mi samo dvije ostale... i onda prolazim drito sa 4.5... jei... no nećem sad o školici mi dragoj...

sad sam upravo na infici, i oprostite ljudi kaj nisam duga pisala, ali nisam bila u mogućnosti zbog (opet ju spominjem) škole... sad sam napokon našla vremena, i to na infici... imamo dva sata slobodno, pa sam se odlučila malo posvetiti ovomu (btw. i ivona upravo piše postić, pa pogledajte)...
pošto je škola već pri kraju, ja negdje 22.6 krećem na more... i jedva čekam, iako imam neki filing da mi neće bit tak super ljeto ko prošlo, ali ok... jedva čekam... ono, sunčanje , izležavanje na plaži, izlasci u komu, ako se to može nazvati izlaskom

inače, ovaj tjedan je jeleni (lyepotici) rođendan, i slavit će ga u Papayi, i jedva čekam, jer ću se fakat moć izludirati tamo (samo se nadam da će me starci pustiti)...

meni je, kao što neki već znaju, rođendan zadnji dan škole (14.06) i ne znam dal da ga slavim i di da ga slavim... mislila sam isto ko i ivona, ono odlazak u kocku ili tak nekaj... a još bolja ideja je da odemo u Papayu, ko kak jelena slavi... al ne znam još...

inače, za sve... onaj prošli post je bio istinit, i napokon sam rješila to sve sa Džajom, i sad je sve ok... živa sam i još uvijek normalna (ne znam zakaj sam sad ovo napisala, al ok)...

e, mene ovo vrijeme totalno ubija... fakat me živcira... ja bi se kakti trebala kupat za koji mjesec dana, tj manje, a ovo usrano vrijeme... joj grozno... al mogu vam reć da sam tek prošle godine počela shvaćati kak mi je zapravo u mojoj selendri na moru super... fakat mi je odlično, i sad svako malo, kad god imam priliku, idem na more... znam d se nekimo to čini ludo, al istinito je...

eto, iako ja pokušavam ne pisati oliti pričati o školi, na mene utječe okolina... jednostavno, da sam doma, ne bi pisala o njoj, ali eto, pošto sam u njoj, MORAM... samo sam htjela reć kak su svi fuckin' živčani sad pred kraj, al profesori najviše, i to me ŽIVCIRA... GOTOVO!!!

eto, to bi bilo to, ugalvnom... a ak se sjetim još bum napisala nekaj... pozzdraff

made by: mia