|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
AhH.. BloG ko Blog.. DoSsaDa žiVa.. Hehe.. Ma taKo.. BudeTe vidLi... Bude.. maLl slikiCa... Ma sVega..
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
.......:BlOgHaChI:....
......koji se moraju posjetiti............
SaRa
HATE SCHOOL!!!!!!
.......Hosa.......
ludacha_thebest
Dark bitch!
...The best...4ever...
Angels1
Fatalno drukčija
Blink182girl
MaJa
Blog jedne vilenjačice
Night wish
NiKoLiNa
IvOnA
TeNa
SwEaT lIfE
AnToNeLa
###OnE lOnElY GiRl###
MaRtInA
MaJa
DiNo
MaReThEbEsT
BaRbIe gIrLs iN bAd wOrLd
MuSiC gIrLiE
LtB By LiTtLe bItCh wS. PrImA BaLeRiNa
MuSiC Is OuR BoYfRiEnD
G-uNiT NiGgA
NiGhT BeE 999
ToNkIca
MiLaNa- 7.b
MaJa
ToMoVa mAlA
ZeLjONiChO
TwInSiCe
DuNjA
KrIlE
AnE
DnEvNiK JeDnOg čArObNjAkA
SvE jE lAkO KaD Si mLaD
TaMy
MaLa s MaRsA
JuRAj
BaLeAgIrL
object width="425" height="350">
.......PjEsMe.........
rijeka i more
on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.
ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.
on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Doma na cesti
Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh lice njegovo
niti on vidje lice moje.
Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.
Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.
Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.
I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i moj dom.
Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al' sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.
Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.
Vraca li se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim
Moje je tijelo od sna i bez težine.
Ja sam putnik u eterske svježine
i u milovike oblakove ležine.
Iz područja sam prizraka i fantoma
kao cvijet okusa haoma,
kasna basma iz mirisnog doma.
Zvijezdo Ljubavi, baci trak na terasu;
Zvijezdo Ljubavi, moj bože i moj spasu.
(zaravan u lječilištu)
MOME SU SRCU DOVOLJNE
Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši
U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano
Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje
Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši
_________________
Ništa nije ni crno ni bijelo samo po sebi, sve ovisi iz kojeg kuta gledamo.
PAULA
Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvog lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih, kao
noc sivih ociju.
Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja.
Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju.
Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se taknes.
Tvoje se rame ocesalo omoju ruku - jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:
Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvoga lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih,
TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al' ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.
Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi će mo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema
Kazete mi da zatvorim vrata
Vrisnili bi od znatizelje
da samo znate sto je iza
Tamo je jedan klavir
s prasnjavim tipkama
i rastimanim strunama
Iza vrata sjedi ona za klavirom
i ne svira vise
oh to je tako davno bilo
Slusao sam je
Dok je svirala klavir
i kad bi pocela svirati
zadrzao bih dah
Rekla mi je
da ce zauvijek ostati sa mnom
mada se to samo tako cinilo
svirala je samo za mene
ulazio sam jos pod kozu
u zanosu bjesa
zatvaram vrata
pitaju me o njoj
Otvorena su vrata
Oh kako vristite
Cujem majku kako moli
I oca koji ulazi
ta tjerate je od klavira
i ne vjerujete mi
da sam smtrno bolestan
od brige i patnje
PRIBLIŽAVANJE OLUJE
PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš
Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše
Kako je naglo zahIadnjeIo
DaIeko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi
darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim
iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o
mijenama
Ne plači, Vera, to su samo živci
I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati
sveto
MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtat
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Svjetlost
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.
Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa
Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.
Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoc cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje
*
Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba
I ništa drugo. Ništa vece.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo cisto bolje
i -- cisto ravan put do srece.
Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same,
Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane.
O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne.
Opremaju ahejski muževi konje sred tame,
I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe,
I nikako suha u venama vreva da stane,
I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe.
Pa kako sam mogao mislit na povratak prije,
I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah?
Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije,
A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva.
Ko prozračna suza na zidu je izbila smola,
I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu,
Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla,
I lik onaj zamamni prisni se mužima triput.
Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski?
Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen.
I drveni suhi dažd pada od strelica lakih,
I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje.
I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola,
I osvit u prozor će pokucat meni po lasti.
I spori dan, poput u slami tek prenutog vola,
Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati.
Hellooo!!!!!!!!!!!!! Ljudi moji.... poludjet ću!!!!!!!!!!Tek što sam krenula u školu,već se ubijam od dosasde,zadaće,sastavljanja.......Ne znam kako vama ali nama stalno govore o nacionalnim testovima (koje pišemo 18. i 19. 4.)...... Nastavnik iz fizike nas stalno plaši glupostima..... Već mi svi nastavnici idu na živce.... A i poneki iz razreda!!!!!! Ne znam kako vama ali meni užasno idu na živce ljudi koji nemaju svoje "ja"...... Koji stalno trče za određenim osobama, to me ubija u pojam 
Ne kužim ih, možeš imati prijatelj, čak i najbolje, ali ne moraš trčati za njima!!!!!!!!!!! Mi imamo jednu takvu u razredu.... Neću je imenovati, neki će znati o kome pričam...... Toliko me zna nanervirati da to nije za vjerovati................. Kada te osobe nema, onda je super.... Ali kada se ta osoba pojavi........ UBI BOŽE!!!!!!!! Cijelo se vrijeme cereka,glupira (kao da je promašila vrtić i slučajno završila u školi......) No da vam ne dosađujem sada o tome, danas je petak (NAPOKON) 
No onda dolaze dva dana slobode koje ću ja iskoristit za pisanje onoga što nisam, nadoknađivanje,sastavljanje,učenje............ 
Nema izlazaka, uživanja, samo pisanje............ Držite mi fige, najvjerojatnije neću ništa stići ni pisati, pa ovaj post vrijedi do sljedećeg tjedna.....
Nisam vam rekla,jučer smo pisali test iz hrv. (meni neće ocjeniti jer sam bila bolesna, i zbilja zbilja ne kužim šta su učili),zatim me je ona iz pov. prvu otvorila za odg. 
NARAVNO, ali pošto me nije bilo dva tjedna ispričala sam se i rekla da nemam pojma šta su sastavljali (što je istina) tako da me nije više pitala.........
Matematiku smo pisali naravno, ja nemogu pisati u bilj. jer nemam napisano puno toga........
Eto šta da vam kažem....... Sama odgovaranja.....
Odo ja sada.... HVALA NA KOMENTARIMA, ALI JA BIH BAR 100 SLJEDEĆI PUT (A IMATE VREMENA) !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
SVI OSTAVITE BAR 10.......... PLEASE!!!! HEHEHE
BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY BY
Nemam baš inspiracije,pa evo ovaj post posvećujem svojoj omiljenoj sapunici: SOS MI VIDA
Atraktivna Esperanza Muńoz (Natalia Oreiro), popularna Monita, živi u La Boci, siromašnoj talijanskoj četvrti Buenos Airesa, i bavi se neuobičajenim sportom za jednu prelijepu djevojku. Ona je, naime, iznimno kvalitetna boksačica u superlakoj kategoriji, djevojka koju suparnice ne žele vidjeti preko puta sebe u ringu. Monita sanja o uspješnoj karijeri koja će nju i majku Nieves (Dalma Milevos) izbaviti iz teških životnih okolnosti u kojima žive.
Karijeru joj vodi zaručnik Quique (Carlos Belloso), ali ona baš i nije zadovoljna njegovim poslom pa se njih dvoje često sukobljavaju. Uz to, Monita u najgorem trenutku u jednoj borbi osjeti bol u zglobu. Liječnik joj potvrdi žalosnu vijest kako će dulje vrijeme morati pauzirati od boksa, želi li sačuvati zdravlje. To je razlog koji izaziva novu svađu među zaručnicima, nakon koje Monita donosi čvrstu odluku kako će raditi bilo što dok se ne bude opet mogla posvetiti svojoj najvećoj ljubavi.
Na sasvim drugoj strani društvene ljestvice nalazi se Martín Quesada (Facundo Arana), bivši vozač Formule 1, sada vlasnik lanca nekretnina i vođa korporacije koju je naslijedio od oca i pretvorio je u pravo poslovno carstvo. Međutim, Martínov život tek je izvana čaroban jer ga iznutra još uvijek more smrti roditelja i prve supruge, zbog koje se i ostavio trkačkih staza. Budući je rano ostao udovac, često je započinjao veze s raznim ženama, za koje se ipak nikako nije mogao ozbiljnije vezati, unatoč velikoj želji za osnivanjem obitelji koju osjeća duboko u sebi. Tu prazninu ne uspijeva mu ispuniti nitko pa ni zaručnica Constanza (Carla Petersen), kojoj je zapravo jedini cilj u životu udajom za Martína riješiti se svih briga i živjeti lagodnim životom.
Kada je prijateljica Kimberly (Fabiana García Lago) obavijesti da kod nje na poslu traže novu djelatnicu, Monita se, puna nade, u posuđenoj odjeći i prikladno dotjerana, zaputi na razgovor na posao, ni ne sluteći kako time započinje velika ljubavna avantura sa zgodnim i bogatim muškarcem. Naravno, riječ je o Martínu, s kojim Monita izmijeni značajan pogled na ulazu u zgradu prije intervjua. Iako si nisu uputili ni riječ, oboje su istog trena shvatili kako se nešto između njih upravo rodilo. Nakon što se ispostavi kako je upravo Martín taj koji odlučuje tko će dobiti posao, i nakon što ga dodjeli Moniti, osjećaji među njima samo će rasti, kao i problemi kroz koje će morati proći da bi svoju vatrenu vezu održali tajnom.
"Začin života" je argentinska telenovela koju RTL Televizija prikazuje u rekordnom roku nakon što je na domaćem tržištu ostvarila veliki uspjeh. Kroz 180 jednosatnih epizoda pratit ćemo veliku ljubavnu priču dvoje ljudi koji stižu iz potpuno različitih društvenih krugova, koja će nam još jednom potvrditi da ljubav zaista ruši sve prepreke, iako će se glavnima junacima, Moniti i Martínu, nekad činiti upravo suprotno, dok se budu suočavali s nerazumijevanjem okoline i podlim spletkama ljubomornih ljudi. Iako je osnovni zaplet bogatog muškarca koji se zaljubljuje u siromašnu djevojku mnogo puta iskorišten u snimanju telenovela, 'Sos mi vida' ga uspješno nadograđuje originalnim motivima, napetim zapletom, vrhunskim produkcijskim uvjetima te nesvakidašnjom kemijom dvaju glavnih likova, a predstavlja jedan od najuzbudljivijih naslova svoga žanra posljednjih nekoliko godina. Također, ono što ovu seriju odvaja od žanrovskih srodnika njeno je pametno korištenje obilnih doza humora, koje opskrbljuje čitav niz specijaliziranih scenarista. 'Sos mi vida' je tako svojevrstan križanac klasične latinoameričke telenovele i humoristične serije, što je spoj koji će zasigurno privući gledatelje željne originalnih televizijskih pustolovina.
Naslovne uloge ljubavnika u borbi sa svijetom koji ih okružuje tumače prelijepa Natalia Oreiro i slavni Facundo Arana. Uz to što je iznimno tražena glumica iza koje su nastupi u brojnim serijama ('Botines', 'El Deseo', 'Kachorra'...), Natalia je istovremeno i popularna i hvaljena glazbenica, koja sama piše svoje pjesme, a kao članica Greenpeacea aktivno sudjeluje u mnogim akcijama koje za cilj imaju sačuvati prirodu naše planete. Facundo Arana također iza sebe ima velik niz uloga u popularnim argentinskim serijama kao što su 'Ljubav jednog oca', 'Yago, pasion morena', 'Buenos vecinos' ili '099 Central', a s Natalijom Oreiro nastupio je i u 'V ritme tango', tek snimljenoj seriji koja se upravo počinje prikazivati na njihovom domicilnom tržištu.
EVO I PAR SLIKA:
NATALIA OREIRO (ESPERANZA)
Facundo Arana (Martin)
Alejandro Awada (Alfredo)
Marcelo Mazzarello (Miguel)
Imena glumaca......
Natalia Oreiro
.......... Esperanza `La Monita` Muńoz
Facundo Arana
.......... Martín Quesada
Carla Peterson
.......... Constanza
Alejandro Awada
.......... Alfredo
Nicolas D`Agostino
.......... Tony
Claudia Fontan
.......... Mercedes
Elias Vinoles
.......... Jose
Adela Gleijer
.......... Rosa
Ines Palombo
.......... Vicky
Marcelo Mazzarello
.......... Miguel
Monica Ayos
.......... La Turca
Fabiana Garcia Lago
.......... Kimberly
Griselda Siciliani
.......... Debie
Carlos Belloso
.......... Quique
Dalma Milevos
.......... Nieves
Mike Amigorena
.......... Rolando Martínez
Pablo Cedron
.......... Falucho
Jorge Martinez
.......... Emilio Sanabria
Gustavo Bermudez
.......... El Lobo
To je to za sada, ali biti će još slika!!!!!!!!!!!
komentirajte me!!!!!!!!!
Kisssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssss
Evo napokon sam stavila novi dizajn!!!!!! Trebalo je otkriti i kako se to radi 
Nema ništa novoga..... Čamim kod kuće....... Šta ima kod vas????
Puno vam hvala na komentarima
, nastavite tako!!!!!!!!!! ...........................
Pošto nema zanimljivoga evo još slika................
Kissssssssssssssssssssss........................
To bi bilo to!!!!!!!!
K
I
S
S
!
!
!
kOMENTIRAJTE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pa velikiiiiiiiiiiiii pozdrav svima!!!!!!!!!!!!! Evo mene opet (poslije neću imati vremena svaki dan pisati)......
Sveee je tako dosadno.... Evo sada sam imala goste (opet zbog rođendana,ali su to bili zadnji)-----
Pričali smo ponovno o školi, pošto sam sada ipak osmi razred pa moram razmišljati o upisu u srednju....... 
... Mogu reći komotno da sam već odlučila (treba se odlučiti između dvije). Priča ide ovako..... prije par godina sam bila u Italiji. Tata mi radi u pbz-u pa sam ja i još njih 20 iz cijele Hrvatske išli besplatno na 16 dana u Italiju..... Bilo nam je super... čak sam našla i dečka..... Jako mi se svidjelo tamo, išli smo u vodeni park, na nočno kupanje,bio je tamo i disco........ Uživala sam (a tek hrana............) Opet sam išla i sljedeće godine.... Otad obožavam Italiju,talijanski i sve što ide s time... Stekla sam i puno prijatelja (s nekima se još i danas čujem) i tak!!!! Kada je počela škola počela sam učiti talijanski.. Nakon što sam prvi put bila u It. i eng. mi se poboljšao i u školi odtad imam stalno pet (ptrije nisam imala pojma eng.) To me sve počelo zanimati pa tako želim ići jezičnu, a sestrična koja živi u Kanadi me piozvala kod sebe nakon što završim školu. Tako da su mi planovi ići u jezičnu, zatim na filozofski (smjer engleski-talijanski) a zatim na usavršavanje u Kanadu.... To su planovi za sada ,ali pošto živim u gradu kraj Osijeka mama mi kaže da bi bilo bolje da idem običnu gimnaziju..... Tako da sada treba odlučiti u koju od tih dviju škola idem!!!!!!!!!!! Problem je što ja ne volim učiti, ato je ipak gimnazija!!!!!!!!!
No dosta o takvim stvarima,stalno o tome moram razmišljati dojadilo mi je!!!!!!!!!!
BY..... BIGG KISSSSSSSS
Bokić ljudi!!!!!!!!!!!!! Prvo: hvala na komentarima!!!!!!!!!!!!!!! Šta ima kod vas??????? Evo i valentinova....... 
ali ipak!!!!!! Ja sam evo još kod kuće, najdem u školu do kraja tjedna
Moram priznati već mije dosadno!!!!!!!!!! Da stalno ne pričam o bolesti, uputit ću vas još malo u moj život!!!!! obožavam tree hill, dečke, Seana Farisa, Chada Michaela Murraya.......
Život mi je ponekada jako dosadan...... Mrzim školu!!!!!!!!! I tak....
Živim bogu iza nogu, u gradu (bar ga neki tako zovu hehehe) !!!!!!!!! Volim izlaziti sa prijateljicama, igrati sims 2 (znam,znam) , ne volim učiti..... Nastavnike, umišljene ljude, narodnjake........ Tko se slaže samnom da treba baciti bombu na školu???? U zadnje se vrijeme stalno svađam sa nastavnicima, pogotovo sa NASTAVNIKOM iz vjeronauka (došao nam je novi ove godine) I tak..... Nastavnica iz matematike me mrzi..... Nastavnik (ujedno i razrednik) dobija srčane od mene.....
Ne dami se više pisati pa evo par slika..........
evo i par pjesama:
Pisem ti ove stihove
NE ZA USPOMENU, jer ona blijedi,
NE ZA SJECANJE, jer ono nestaje,
VEC ZA LJUBAV KOJA NIKAD NE PRESTAJE!
Kad me tuga slomi nek moja zalost k tebi otplovi,
nek ti u srcu ostane i moje bice nek tvoje postane.
I sve ono sto srce boli
lakse cu podnijet, jer netko me voli.
Ove noći
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati
Samoća
Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
Cekaj me
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece
Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu
She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellowed to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.
One shade the more, one ray the less,
Had half impaired the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.
And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!
I loved you for a long, long time
I know this love is real
It don't matter how it all went wrong
That don't change the way I feel
And I can't believe that time's
Gonna heal this wound I'm speaking of
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love
I'm aching for you baby
I can't pretend I'm not
I need to see you naked
In your body and your thought
I've got you like a habit
And I'll never get enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure for love
There ain't no drink no drug
(Ah tell them, angels)
There's nothing pure enough to be a cure for love
I see you in the subway and I see you on the bus
I see you lying down with me, I see you waking up
I see your hand, I see your hair
Your bracelets and your brush
And I call to you, I call to you
But I don't call soft enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love
I walked into this empty church I had no place else to go
When the sweetest voice I ever heard, whispered to my soul
I don't need to be forgiven for loving you so much
It's written in the scriptures
It's written there in blood
I even heard the angels declare it from above
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure,
That cure for love
Pozdrav svima, komentirajte!!!!!!!!!
Evo, upravo su mi ošli gosti pa sam našla vremena za pisanje!!!! Cijeli dan (nakon spremanja) sam na netu i tražim pjesme!!!!! Još sam uvijek bolesna, kako vi????? Kada pomislim na školu sva se naježim.... Svi me nastavnici mrze , jer se sa svima svađam , Zamislite molim vas, dobila sam iz vjeronauka iz odgovaranja dvije jedinice!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kda u srednjoj nebudem htjela na vjeronauk onda će se netko pitati zašto ALI NE I JA!!!!!!!!!!! Šta da vam kažem, u osmom razredu nas samo gnjave
Dosadna sam već sa školom, znam..........
Evo da samo ne pišem par slikica (bliži se valentinovo)........
Mislimo na lijepe stvari a ne na zajebanu šlkolu!!!!!!!!!!
Da ne bude samo valentinovskih slika:
E da mi je biti beba!!!!!!!!!!!!!!
Hahahahahaha.......
No napokon pišem!!!!!!!!! Prvoga mi je bio rođendan, pa sam ga danima slavila (i sutra imam goste)... Zatim sam se razbolila pa od utorka nisam bila u školi tako da je bila ludnica....... Nisam još ozdravila, ali mi je već bilo jako dosadno pa sam morala na net!!! Još je došao i max-adsl tako da je sada bajno..... Nadam se da je vama bolje, jedva čekam ići u šk (znam, luda sam) ali ovako samo trčim po kući pošto su mi i brat i dvije sestre ostali kod kuće!!!!!!!!!!! Javim se kad bude zabavnije, Pusaaaa svima!!!!!!!!
