Djevojka sa sela
Ja, gradsko dijete, isto takvih roditelja,
providnošću, najviše svoje majke
( iako je nekada iritantno, priznajem, ta žena je uvijek u pravu .. a i dobro ju je imati na svojoj strani ) .. završih u predgrađu.
Ma nećemo se lagati, mirisi sve govore, na selu !
Subota,
neradni dan,
kava, terasa, mir protkan svježinom jutra ..
Na prvi znak gladi doskakutah do kajsije
(naravno u piđolami i bosa) .. pa produžih do kruškice ..
Krajičkom oka skicnuh na kokice, e tu je vječna dvojba ..
tko se koga više boji.
Jesu moji pogledi mrki, ali njih je pet i
još imaju i pijetla.
Njemu se divim, skidam kapu.
Pomirena i dalje nejasnom situacijom,
(ali vidjeti će oni kada ja nabavim svoga «cara»), 
vraćam se kavi, knjizi .. u ljulju.
Tuđe su mi bitke ipak draže.
a ja Vas pitam:
'ko to more platit !?!
