*pupa*

Dvojba

.. ako je hrabrost pokušavanje biti drugačiji,
da li je kukavičluk skrivanje u masi kada to zaista jesi ?

28.11.2006. u 07:04 | 2 Komentara | Print | # | ^

Red, rad i diciplina

opet vladaju mojim životom ..
fuj !
.. i bljak !

27.11.2006. u 14:03 | 2 Komentara | Print | # | ^

pušiš li ?

ne smij se nego..
slušaj..
pitanje mi treba zbog priče koja slijedi dalje..

ja ne,ustvari da..
ono što ja radim ne naziva se pušenjem..
nisam do onoga proljeća dok nisam osvojila svoj prvi
vrh iznad 1000 m ... u to ime i od previše čistoga zraka
tu večer popušila sam ih par ..
i to mi je postala navika na tim izletima..
onda sam shvatila da se glupo ponašam ..
ići u prirodu i trovati se ..bedasto zar ne..
..više to ne radim na izletima.. ali ..
posljednih mjesec dana moji odlasci na posao
pomakli su se 1 h prije .. i pušenje se
vratilo u moj život.. te dvije cigarete koje popušim
u miru svoje kancelarije,još u mraku.. uz prvu jutarnju..buljeći kroz prozor ..
ponekad pomislim da su one razlog što uopće dolazim na posao..
umire mi dan,skrate vrijeme do jutarnje gužve i zvonjave telefona..
.. sada sam baš pripalila drugu..odoh još pročitati dnevni horoskop ..
pa ću se uhvatiti posla,a i nahrliti će ljudi sa svojim pričama i svojim
cigaretama koje mi ustvari inače smrde i guše me.. i taj njen
miris razlog je što ja inače ne pušim ..

pušiš li ?
ja da,ustvari ne ..

jutro

21.11.2006. u 07:21 | 2 Komentara | Print | # | ^

Nekima jednostavno duže treba

.. i sinoć joj se javio ..
po ko zna koji put pita broj njenog prijatelja veterinara, kao radi uslugu prijatelju, neke koze su u pitanju .. prozirno..
i sve onako usput pita udaje li se, zadnji puta je rekla da je u ozbiljnoj vezi ( lagala je ) .. na njezin niječni odgovor komentira te emancipirane današnje žene .. ona hladno šuti u slušalicu .. više nema riječi .. pametan čovjek odavno bi shvatio, a glup odavno odustao .. upornost mu se mora priznati ..

.. upoznala ga je na iskrici ( ona tamo više ne boravi, nikada više ) .. nick ništa naručit ali ulet pomalo neuobičajen, dovoljno da zainteresira .. i upecala se .. jadna .. neke pjesme o ljubavi joj se slao, ona se smijala njima .. razmijenili su telefone .. sve nekako prijateljski, spontano .. dogovorili kavu .. pa se jedno vrijeme nisu ćuli .. i nazvao on taman pred njezin put .. kao za vikend dolazi do njenog grada .. iz zeza ga pozvala na putovanje sa njenom ekipom u planine .. i tu se prevarila, gadno, jer pristao je .. a ona mu je cijelo vrijeme glumila „mamu“ jer non-stop je negdje kasnio,gubio se, nije poštivao pravila grupe.
Upropastio joj je i onaj morski odmor, mjesec dana kasnije .. čekao ju je na izlasku sa trajekta .. legice se čudile kako može biti tako hladna, ali ona mu je samo htjela dati do znanja da ne želi ništa sa njim, da ga se boji, da je egocentričan, da se njoj jebe za njegove stanove i vikendice .. kao i za pametovanje koje ne prihvaća drugačije mišljene .. obrijao je glavu, nabio neke smiješne modernističke naočale da je bolje vidi kada mu je govorila da pravi budalu od sebe .. u neku ruku ga je žalila, nismo svi svjesni sebe .. takav je kakav je .. shvatila je, na neki način i sam joj je priznao, zavidi joj na toplim, dragim i nesebičnim ljudima koji ju okružuju, zavidi joj na smijehu koji širi oko sebe, želi svijet gledati njenim neiskvarenim očima .. želi pripadati njenom svijetu .. ta želja je toliko jaka da je bolesna .. a ona se sinoć uvjerila da još nije odustao !