Neugodnjaci i kako se nositi s njima. I PVC stolarija.

Možda ste čitali u novinama kako u raznoraznim intervjuima raznorazni novinari pitaju poznate osobe što je najneugodniji događaj iz njihovih života. To pitanje je užasno, smatram, i ne mogu razumjeti zašto ljudi svi odreda odgovaraju na to. Ja se ne mogu smijati ničemu što je bilo grozno neugodno u mojem životu, a često se ne mogu smijati ni kada drugi ljudi ispričaju svoje priče. Moja prijateljica Anita je puna takvih priča. Čudno je to, jer ona je vrlo fizički spretna ženska, izdržljiva, koordinirana. Jako je sramežljiva i pomalo živi u drugom svijetu, lako otplovi u mislima, moglo bi ju se nazvati veselom hipijevkom ili možda nježnom umjetnicom iako baš posve ne odgovara tim opisima. Ko za inat, grozne stvari joj se stvarno događaju. Te njen priče ona podijeli sa mnom i uspije se smijati sama sebi, ali ja to ne mogu slušati. Stvarno. Kako se poskliznuti pred cijelim tramvajem u lokvi od 2 cm vode, kako izgubiti badić tijekom odbojke na pijesku u muškom društvu, kako se sudariti s unutarnjim vratima, izgubiti novčanik po 100 puta,imati nuspojave na lijekove….sve ona to može i zna. Prema njoj, moji neugodnjaci su uglavnom light weight, a više nisu ni toliko česti. Prema njoj, ja sam vrlo dobro prilagođeni član društva i nevjerojatno sam spretna, iako su mi trenutno noge silno zelene od groznih modrica koje sam nadobivala prošlih dana na plaži (udarajući u stijene ispod slapa), u kući (zapinjući za krevet), u gradu….
No, pišem ovo jer me neki dan netko pitao što je najneugodnija stvar koja vam se ikad dogodila? Malo sam razmišljala kako bih najbolje mogla odgovoriti na to grozno pitanje, zatim sam zaključila da je najbolji odgovor „Ovo je ženski wc. Izađite van, odmah.“ Rekao mi je da to nije ženski wc i još gore, da to nije javni wc već njegov stan.
Sve smo konačno sredili kada sam mu, postiđena,objasnila da patim od teške miopije, koju sam naslijedila od oca. Taj tip ne vidi preko uske ceste bez naočala. Ozbiljno. To izaziva mnoge neugodne situacije, prometne i druge. Sudaram se s PVC prozorima, ne znam naći apartmane u Novom Vinodolskom u kojima sam bila sto puta. Dakle, problem je u tome što ne nosim naočale. Malo sam tašta. Grozim se naočala. Moj otac ima naočale. Sve su deblje s godinama. Osim toga što nisam imala naočale, kosa mi je bila grozna taj dan, vrlo plosnata. Uz ta dva faktora i malo krivo odabranu odjeću, izgledala sam kao imitatorica Miss Aleks. Tip je pomislio da sam hostesa ili manekenka i da vjerojatno nisam imala baš mirnu noć, pa je obećao da neće nikome o tome pričati.
Zbog svega navedenog, malo sam razmišljala. Ima mnogo self help literature, to znamo. O tome kako se družiti s ljudima, kako smršaviti, kako napredovati u karijeri, kako trenirati s utezima, kako biti dobar menadžer, kako razumjeti muškarce, kako razumjeti žene, kako naučiti jezik bez škole stranih jezika, kako sašiti vjenčanicu…Ali, koliko ja znam, nema baš ni jedne knjige o tome kako se snaći u negodnim situacijama. Naravno, ima knjiga o tome kako se snaći u drugim situacijama- kako spustiti avion koji gori, kako se hrvati s krokodilom, kako iskočiti iz jurećeg vlaka, kako preživjeti u Hrvatskoj…ali većina tih situacija se događa možda tri-četiri puta u životu. No, ako ste poput mene, ili Anite, neugodne stvari događati će vam se više puta dnevno. Mogla bi se napisati cijela knjiga o tome. Samo o moji iskustvima, ali ja bih htjela koristiti i iskustva drugih ljudi jer bi mi bilo previše neugodno pisati samo o svojima. Zato bih sada radije pisala o tome kako preživjeti neugodne situacije, a pisati ću na temelju vlastitih bolnih iskustava. Ima stvarno puno neugodnih situacija da bi ih se moglo kvalitetno obraditi u jednom postu, ali izabrala sam 5. Sigurna sam, da unajmim nekoga tko bi se bavio time, recimo neku agenciju koja se bavi istraživanjem tržišta, ta agencija bi procijenila broj mogućih neugodnih situacija na negdje između milijuna i kvantilijarde. Ali za početak, samo ovih sljedećih 5.
Situacija1: Zaboravite nekome ime. Ajme, mrzim ovo. Događa mi se. I prečesto. Posebno kada se upoznajem sa više ljudi, za 15 minuta zaboravim ih sve, a možda sam prije toga bila uspjela zapamtiti jednog. Znači, ovakva je situacija. Na tulumu si. Nije bitno tko te pozvao, ili je domaćin druželjubiv ili ima vrlo slabo pamćenje. Ili ti je oprostio što si mu razbio Ming vazu, pa se sada hvali kako ima novu, plastičnu vazu. Nema drugog razloga zašto bi spominjao svoju novu imovinu osim ako ne želi da ju isprobaš. Ili se hvali da ima vatrootporni madrac. (Tu bi se moglo reći da ako je madrac vatrootporan, ne znači i da je krevetnina, i da bi to bilo sasvim normalno i samorazumljivo za shvatiti odmah. ) Uglavnom, na tulumu si i vidiš nekoga poznatog kako ide prema tebi. Zapravo, čavrljali ste ugodno više puta. U istom ste društvu, to jest imate zajedničke prijatelje. Uhvati vas panika jer ne znate kako se čovjek zove.! (Usput, vidite kako uskličnik čini stvari uzbudljivima? Ne vidite? Probajte sami koristiti uskličnik, pa ćete vidjeti!) Znači, ta osoba je stari poznanik. Pod stari, mislim na to da se duo znate, a ne da je osoba stara. Jer da je osoba stara, tada ovo baš i ne bi bio problem. Dok bi oni došli do vas svojim sporim tempom, ili sa svojim štapom ili hodalicom, vi biste imali dovoljno vremena da odete kući, pogledate u telefonski imenik i zatim se vratite na tulum. Oni sve to ne bi ni primijetili. Zapravo, bila bi dobra vjerojatnost da su zaboravili tvoje ime! No, što učiniti ako se prema tebi kreće netko tko ima dobro pamćenje i hoda sasvim dobrom brzinom? Što učiniti? Što učiniti??
Ima nekoliko mogućih rješenja za ovaj problem zaboravljenog imena. Možete učiniti nešto totalno glupo, naravno, poput toga da se pretvarate da ste se onesvijestili, pa kad dođete sebi tvrditi da ne govorite hrvatski. To ne pali. Posebno ne pali nakon situacije u kojoj ste slučajno razbili Ming vazu koja je pripadala domaćinu, te zatim slučajno zapalili domaćinov krevet. Ne,ne. Pravo rješenje ide ovako…