da, da, sada je i meni jedan od onih dana... dana kada sve ide nizbrdo... svi nesto dobivaju i svi su sretni, a samo meni sve ladje tonu... nikog nije briga za ono sto ja radim, ono sto pokusavam napraviti, ono cime se zelim iskazati, sve je uzalud... svi osmjesi na ljudima oko mene kao da su kamen oko vrata koji me vuce jos dublje... u sebi tiho pjevusim pjesmu koju nikada nisam volio, a ciji tonovi kao da sviraju na mom pogrebnom marshu... osim te pjesme, na biranom izboru pustate si one koje inace nikada ne biste slusali, ali sada su tu, za vas, da vas guraju dublje u tu rupu bez dna... u glavi su mi slike i misli koje tamo ne bi smjele biti, koje jos vise otrova sipaju po mojoj rani, nagrizajuci me poput zuba vremena koji unistava cak i stvari za koje su ljudi u njihovo vrijeme mislili da su vjecne... a nisu... priroda se stmurila, tako da neznam da li mi je hladno oko srca, ili bolno u glavi... kontrast se gubi, i sve mi iz crne prelazi u sivu... gubim lagano zadnja uporista u sebi samom, a nemam se kome obratiti, jer ne zelim nikome da gubi vrijeme na raspad mojih misli... vucem noge sporo po cesti kao da pokusavam sa zlicicom za caj ocistiti od snijega prilaz vrhu himalaje... odustajem od svega, od truda, od zelje, od snova...

eh, gadna mi je situacija danas, cim dva posta pisem u istom danu... i znam da je depresija teski psiholoski poremecaj, ali posto se u ovom "modernom" vremenu izraz "depra" koristi vrlo cesto, i ja bih ga iskoristio kao osjecaj koji je najblizi onome sto sada gmize po meni, truleci me iznutra kao jabuku koja nikada nije dobila priliku da zavrsi u necijoj strudli...

ali eto, dobre vijesti, nedam se... preskacuci cokoladu i alkohol, pripremio sam si shok terapiju sa biranim pjesmama za koje jednostavno znam da ce me, uz puno muke i truda, nekako izvuci iz ponora koji me pokusava progutati... i citati cu i gledati tekstove i filmove koji u meni uvijek mogu izmamiti taj jedini lijek koji uvijek zelim uzeti u neogranicenoj kolicini... smjesak...

i zahvaljujem svima koji bi mozda i htjeli mi pomoci, ali pomoc nije ono sto je za mene... moj problem je sto nekada cak i uzivam u osjecaju boli i patnje... zato jer sam tada siguran da nesto i osjecam... i kad me to prodje, i dodje mi sreca, tek tada mogu zaista vidjeti sto imam... sto sam imao... i sto zelim...

cyya all

- 19:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nevjerovatno, ali ovaj moj blog stvarno ima nekakav pozitivan ucinak na mene :) sad kad sam izbaco sve ovo iz sebe, stvarno se bolje osjecam :) bolje ignorirajte ovaj post, i ak vam se da, procitajte onaj o autoskoli :) (the_bubi 21.02.2006. 19:39)

a jadan. al dobro što se dobro osjećaš sad. eto. samo da te pozdravim malo. (-Zy-I-Hear-Voices- 21.02.2006. 22:26)

neda mi se čitat to dolje..a ni ovo gore... tak da neznam koji je smisao ovog tipkanja...al neka... ;) (snupi 21.02.2006. 22:52)

"gubim lagano zadnja uporista u sebi samom, a nemam se kome obratiti, jer ne zelim nikome da gubi vrijeme na raspad mojih misli..." - Pa mislim... kak se nemaš kom obratit? Ja obožavam "gubit vrijeme" na raspad nečijih misli :) (m_ramone 22.02.2006. 13:13)

Jel se to meni čini il ti provjeravas ko su ti prijatelji? Svi smo ti frendovi i svima se možes povjerit,svi znamo slušat. Post me nekako rastužio,zbilja si u bedu. Pomoći ćemo ti (razmažena 22.02.2006. 17:35)

ma u redu je sve sada... jucer su mi jednostavno bile podijeljene previse lose karte, tako da mi nije bas bilo najbolje na dushevnom stanju.... no upravo raspisivanje tih problema na blogu i moj dragi offspring su me vratili natrag, omogucavajuci mi da se sjetimd a se ne vrijedi patiti onim sto je bilo, nego da gledam na ono sto je... i odma su krenuli kojekakvi planovi ciju realizaciju planiram u skorije vrijeme :) ozbiljno, naucio sam se ja vec nositi s takvim trenutcima, samo mi se jucer blog ucinio kao nekakvo rjesenje :) (the_bubi 22.02.2006. 19:30)