<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mi:

Rođeni smo prije 15,16,14 i 13 godina
Starci su nas nazvali imenima,Dino,Alex,Renato,Danijela,
Katarina i Lucija,
tako nas sad zove i ostatak naših frendova i poznanika.
Slušamo punk,rock i metal.

Sad pojedinačno(hall of fame po abecedi):

Alex:ima 14,5 godina,ide tj.ić će na jesen u opću gimnaziju,svira električnu gitaru,igra nogomet,obožava Doorse i Whitesnake

Danijela:ima 16 godina,ide u opću gimnaziju,svira klavir i pjeva,obožava Nirvanu,Queen,Whitesnake i Bon Jovija

Dino:Ima 16 godina ide u opću gimnaziju,svira električnu gitaru,igra nogomet i tenis,obožava Depeche Mode i Pink Floyd

Katarina:Ima 15 godina na jesen će u gimnaziju,obožava Nightwish,Lacunu Coil i Guns and Roses

Lucija:Ima 13 godina ide u osnovnjak obožava Whitesnake i Doorse,pjeva i svira klavir.(kak ste mastoviti bili u podrucju mene i Alexa e majke mi lol,ja ocem jos Bon Jovija.hvala)

Renato:ima 16 godina,on bude bio tehničar za računarstvo(hvala bogu nije gimnazija opet),igra rukomet,obožava Metallicu.

MySpace Layouts

MySpace Layouts

Danijela&Renatoblog koji više neće mislim bit u upotrebi al nek je tu.

Lucija&Danijelaista sudbina ovog bloga

Naši solo blogovi :

Danijela
Luce
Dino
Renato


Frendovi:
Dunja
Stela
Valentina
rocket queen
exe
Weakness and Panic Attack

"I've always felt that blues, rock 'n' roll and country are just about a beat apart."-Waylon Jennings (1937-2002)



"We don't like their sound, and guitar music is on the way out." -Decca Recording Company rejecting the Beatles, 1962



"It's much too late to do anything about rock & roll now ..." - Jerry Garcia / Grateful Dead


"It occurred to me by intuition, and music was the driving force behind that intuition. My discovery was the result of musical perception." (When asked about his theory of relativity) - Albert Einstein



"Music is your own experience, your own thoughts, your wisdom. If you don't live it, it won't come out of your horn. They teach you there's a boundary line to music. But, man, there's no boundary line to art." - Charlie "YardBird" Parker



"There are more love songs than anything else. If songs could make you do something we'd all love one another." -Frank Zappa

"... Just as Jesus created wine from water, we humans are capable on transmuting emotion into music..." Carlos Santana


"... Lightnin' Hopkins taught us, "the rubber on a wheel is faster than the rubber on a heel" and Muddy Waters taught us "you don't have to be the best one; just be a good 'un" .. that just about says it all, always strive to be a good 'un..." - Billy F. Gibbons - Z.Z. Top



"I don't know anything about music, In my line you don't have to." -Elvis Presley (1935-1977)



" DIZZ FOR PRES " - a bumber sticker seen in 1956 during the U.S. Presidential Election when Dizzy Gillespie decided to run for president


Click Here to Check out Dr.Ducks New Ebay Store ... " Ducks Guitar Supply Bonanza" for savings on guitar products and auctions for guitar accessories that are going on right now !!


"When the power of love overcomes the love of power the world will know peace." - Jimi Hendrix


"Playing scales is like a boxer skipping rope or punching a bag. It's not the thing in itself; it's preparatory to the activity" - Barney Kessel - Jazz Guitar


"Wes Montgomery played impossible things on the guitar because it was never pointed out to him that they were impossible. " - Ronnie Scott - Jazz saxophonist


"... when I saw Jimi Hendrix I knew immediately that this guy was the real thing ... and when he played it was like a rough sketch of what he was going to become ... this guy was our generation, and he wasn't in a suit .. he played a Howlin' Wolf song 'Killing Floor', and then we (The Cream) had to carry on the set. It was pretty hard to follow ... " - Eric Clapton / Yardbirds / Cream / Blind Faith / Derek and the Dominoes

srijeda, 02.08.2006.

Bok,first time from Katarina

Bok Društvo!!
Ja sam katarina,evo napokon vam piše netko drugi od nas,prvo bi vas htjela pozdravit i zaželjet dobrodošlicu na naš blog i hvala svima koji su nas komentirali
Kako smo se dogovorili da ćemo pisati o svemu i svačemu,ja vam neću pisat u ovome postu o sebi jer mi baš i ne blista sve,a vas to vjerovatno neće zabavljati ako vam budem pisala.
Odlučila sam vam dati jedan intervju s Kurtom Cobainom kojega većina od nas cijeni pa evo,uživajte,uzmite u obzir trud oko prilagođavanja texta,ovdje je samo jedan dio intervjua jer mi se nije dalo sve,u sljedećem mome postu slijedi nastavak :)




GUITARWORLD: Pričaj mi o svojoj prošlosti. Odakle potičeš?

KURT COBAIN: Rođen sam u Aberdeenu (u državi Washington) 1967. godine i živio sam između Aberdeena i Montesana, koji je oko 35km udaljen odatle. Selio sam se često po kućama raznih rođaka kroz čitavo dijetinjstvo.

GW: Da li su se tvoji roditelji rastali dok si bio mladi?

COBAIN: Da, kad sam imao sedam godina.

GW: Da li se sijećaš nečega u vezi sa tim?

COBAIN: Sijećam se da me je bilo sram iz nekog razloga. Bilo me je sram svojih roditelja. Nisam mogao izaći pred neke od svojih prijatelja u školi jer sam očajnički želio da imam klasičnu obitelj. Majku, oca. Htio sam tu sigurnost, i zato sam bio ljut na svoje roditelje više godina.

GW: Da li si se pomirio sa njima sada?

COBAIN: Pa, uvek sam imao dobar odnos sa mamom, jer je ona uvijek bila toplija. Ali sa ocem nisam razgovarao oko deset godina, sve do prošle godine, kada me je potražio iza bine na jednom našem koncertu u Seattleu. Bio sam sretan što sam ga vidio jer sam oduvijk želio da zna da ga ne mrzim više. Sa druge strane, nisam htio ohrabriti uspostavljanje nekog odnosa među nama jer nisam imao što reći mu. Moj otac nije sposoban pokazati puno topline, pa čak ni da sa nekim malo duže razgovara. Nisam htio da uspostavljam odnos sa njim samo zato sto mi je krvni srodnik. To bi me smorilo.
I zato sam mu to objasnio kada smo se posljednji put vidjeli, i stavio mu do znanja da ne želim više imati bilo što s njim. Ali, to je bilo olakšanje za obojicu. Jer, on je dugo mislio da ga ja stvarno mrzim.

GW: Ne možeš to izbjeći.

COBAIN: Mada, to sam celog života radio. Uvek sam napuštao poslove bez obaveštavanja poslodavca o tome; samo se jednog dana ne bih pojavio. Takav sam bio i u srednjoj školi, napustio sam je samo dva mijeseca pred kraj. Uvek sam se izvlačio iz stvari, i zato mi je suočavanje sa ocem - iako je on mene potražio - bilo lijepo olakšanje.

GW: Da li si uopće pisao o tim stvarima? Tekst 'Serve the Servants' zvuči autobiografski.

COBAIN: Da. To je prvi put da sam se bavio svojim problemima sa roditeljima. Skoro nikada nisam napisao nešto toliko očigledno osobno.

GW: Kakvo ti je bilo odrastanje?

COBAIN: Bio sam veoma izoliran. Imao sam stvarno lijepo dijetinjstvo, sve do razvoda. A onda se, odjednom, čitav moj svijet promeijnio. Postao sam asocijalan. Počeo sam shvačati realnost svoje sredine, koja nije imala puno za ponuditi. Aberdeen je bio tako malo mijesto, nisam mogao pronaći prijatelje koji bi mi bili dragi, koji bi mi odgovarali, ili koji su voljeli raditi ono što sam ja volio. Ja sam volio raditi kreativne stvari i slušati muziku.

GW: Šta si slušao tada?

COBAIN: Što god sam mogao naći. Moje tetke su mi davale cd-e Beatlesa, tako da sam uglavnom slušao njih, ali s vremena na vrijeme, ako bih imao sreće, mogao sam kupiti neki singl.

GW: Da li si volio Beatlese?

COBAIN: O da. Moja mama je uvijek pokušavala održati dio britanske kulture u obitelji. Stalno smo pili čaj! Nikad nisam znao ništa o svojim precima do ove godine, kada sam saznao da je COBAIN irsko prezime. Moji roditelji se nikada nisu trudili da saznaju takve stvari. Otkrio sam to tražeci slična prezimena po telefonskim imenicima širom Amerike. Nisam našao nijednog COBAINa, pa sam poceo zvati Couburne. Pronašao sam jednu ženu u San Francisku koja je godinama istraživala povijest naše obitelji

GW: Znaci, ipak je Couburn?

COBAIN: Zapravo da, ali su Couburni to zeznuli kada su se doselili (u Ameriku). Došli su iz County Corka, što je stvarno čudna slučajnost jer, kada smo bili na turneji u Irskoj, nastupali smo u Corku i cijelog dana sam šetao krajem zanesen. Nikada se nisam osijećao toliko produhovljenim. Bilo je to najčudnije osjećanje i - imam prijatelja koji je tada bio sa mnom i koji može to potvrditi - bio sam skoro u suzama cijeloga dana. Od te turneje, koja se održala prije dvije godine, imao sam osjećaj da potičem iz Irske.

GW: Pričaj mi o svojim iskustvima iz srednje škole. Da li su ljudi bili neprijatni prema tebi?

COBAIN: Ja sam bio žrtveno janje, ali ne u tom smislu da su me ljudi stalno maltretirali. Nisu me maltretirali ni tukli jer sam do tada već bio povučen. Bio sam toliko asocijalan da sam bio skoro lud. Osjećao sam se toliko drugačijim i neuravnoteženim da su me ljudi jednostavno ostaviljali na miru. Ne bi me iznenadilo ni da su me izglasali za 'Osobu sa najviše potencijala da ubije na školskoj iigraonici'.


U nastavku budete čitali o tome kada je i kako doznao za punk rock,zašto su ljudi mislili da je gay.

Katarina