Marketing
Bok,first time from Katarina
Bok Društvo!!
Ja sam katarina,evo napokon vam piše netko drugi od nas,prvo bi vas htjela pozdravit i zaželjet dobrodošlicu na naš blog i hvala svima koji su nas komentirali 
Kako smo se dogovorili da ćemo pisati o svemu i svačemu,ja vam neću pisat u ovome postu o sebi jer mi baš i ne blista sve,a vas to vjerovatno neće zabavljati ako vam budem pisala.
Odlučila sam vam dati jedan intervju s Kurtom Cobainom kojega većina od nas cijeni pa evo,uživajte,uzmite u obzir trud oko prilagođavanja texta,ovdje je samo jedan dio intervjua jer mi se nije dalo sve,u sljedećem mome postu slijedi nastavak :)
GUITARWORLD: Pričaj mi o svojoj prošlosti. Odakle potičeš?
KURT COBAIN: Rođen sam u Aberdeenu (u državi Washington) 1967. godine i živio sam između Aberdeena i Montesana, koji je oko 35km udaljen odatle. Selio sam se često po kućama raznih rođaka kroz čitavo dijetinjstvo.
GW: Da li su se tvoji roditelji rastali dok si bio mladi?
COBAIN: Da, kad sam imao sedam godina.
GW: Da li se sijećaš nečega u vezi sa tim?
COBAIN: Sijećam se da me je bilo sram iz nekog razloga. Bilo me je sram svojih roditelja. Nisam mogao izaći pred neke od svojih prijatelja u školi jer sam očajnički želio da imam klasičnu obitelj. Majku, oca. Htio sam tu sigurnost, i zato sam bio ljut na svoje roditelje više godina.
GW: Da li si se pomirio sa njima sada?
COBAIN: Pa, uvek sam imao dobar odnos sa mamom, jer je ona uvijek bila toplija. Ali sa ocem nisam razgovarao oko deset godina, sve do prošle godine, kada me je potražio iza bine na jednom našem koncertu u Seattleu. Bio sam sretan što sam ga vidio jer sam oduvijk želio da zna da ga ne mrzim više. Sa druge strane, nisam htio ohrabriti uspostavljanje nekog odnosa među nama jer nisam imao što reći mu. Moj otac nije sposoban pokazati puno topline, pa čak ni da sa nekim malo duže razgovara. Nisam htio da uspostavljam odnos sa njim samo zato sto mi je krvni srodnik. To bi me smorilo.
I zato sam mu to objasnio kada smo se posljednji put vidjeli, i stavio mu do znanja da ne želim više imati bilo što s njim. Ali, to je bilo olakšanje za obojicu. Jer, on je dugo mislio da ga ja stvarno mrzim.
GW: Ne možeš to izbjeći.
COBAIN: Mada, to sam celog života radio. Uvek sam napuštao poslove bez obaveštavanja poslodavca o tome; samo se jednog dana ne bih pojavio. Takav sam bio i u srednjoj školi, napustio sam je samo dva mijeseca pred kraj. Uvek sam se izvlačio iz stvari, i zato mi je suočavanje sa ocem - iako je on mene potražio - bilo lijepo olakšanje.
GW: Da li si uopće pisao o tim stvarima? Tekst 'Serve the Servants' zvuči autobiografski.
COBAIN: Da. To je prvi put da sam se bavio svojim problemima sa roditeljima. Skoro nikada nisam napisao nešto toliko očigledno osobno.
GW: Kakvo ti je bilo odrastanje?
COBAIN: Bio sam veoma izoliran. Imao sam stvarno lijepo dijetinjstvo, sve do razvoda. A onda se, odjednom, čitav moj svijet promeijnio. Postao sam asocijalan. Počeo sam shvačati realnost svoje sredine, koja nije imala puno za ponuditi. Aberdeen je bio tako malo mijesto, nisam mogao pronaći prijatelje koji bi mi bili dragi, koji bi mi odgovarali, ili koji su voljeli raditi ono što sam ja volio. Ja sam volio raditi kreativne stvari i slušati muziku.
GW: Šta si slušao tada?
COBAIN: Što god sam mogao naći. Moje tetke su mi davale cd-e Beatlesa, tako da sam uglavnom slušao njih, ali s vremena na vrijeme, ako bih imao sreće, mogao sam kupiti neki singl.
GW: Da li si volio Beatlese?
COBAIN: O da. Moja mama je uvijek pokušavala održati dio britanske kulture u obitelji. Stalno smo pili čaj! Nikad nisam znao ništa o svojim precima do ove godine, kada sam saznao da je COBAIN irsko prezime. Moji roditelji se nikada nisu trudili da saznaju takve stvari. Otkrio sam to tražeci slična prezimena po telefonskim imenicima širom Amerike. Nisam našao nijednog COBAINa, pa sam poceo zvati Couburne. Pronašao sam jednu ženu u San Francisku koja je godinama istraživala povijest naše obitelji
GW: Znaci, ipak je Couburn?
COBAIN: Zapravo da, ali su Couburni to zeznuli kada su se doselili (u Ameriku). Došli su iz County Corka, što je stvarno čudna slučajnost jer, kada smo bili na turneji u Irskoj, nastupali smo u Corku i cijelog dana sam šetao krajem zanesen. Nikada se nisam osijećao toliko produhovljenim. Bilo je to najčudnije osjećanje i - imam prijatelja koji je tada bio sa mnom i koji može to potvrditi - bio sam skoro u suzama cijeloga dana. Od te turneje, koja se održala prije dvije godine, imao sam osjećaj da potičem iz Irske.
GW: Pričaj mi o svojim iskustvima iz srednje škole. Da li su ljudi bili neprijatni prema tebi?
COBAIN: Ja sam bio žrtveno janje, ali ne u tom smislu da su me ljudi stalno maltretirali. Nisu me maltretirali ni tukli jer sam do tada već bio povučen. Bio sam toliko asocijalan da sam bio skoro lud. Osjećao sam se toliko drugačijim i neuravnoteženim da su me ljudi jednostavno ostaviljali na miru. Ne bi me iznenadilo ni da su me izglasali za 'Osobu sa najviše potencijala da ubije na školskoj iigraonici'.
U nastavku budete čitali o tome kada je i kako doznao za punk rock,zašto su ljudi mislili da je gay.
Katarina
Post je objavljen 02.08.2006. u 11:42 sati.