četvrtak, 19.06.2008.

..mjesta za mene...sasvim mala rupa je da se ušuljam u tebe...

..zašto..zašto su svi tako okrutni.....bezosjećajni...šta ne vide da i jedna mala sitnica..jedna riječ može povrijediti čovjeka..i sada...ovako povrijeđena...sjedim na krevetu i plačem....suze mi same klize niz lice...i ne mogu prestati...toliko sam toga držala u sbi...jednostavno sam pukla...ne mogu više..zar nikome nije stalo do mene....do mojih osjećaja....želim se pokupiti...i pobjeći....pobjeći negdje gdje me nitko neće vrijeđati...negdje gdje ću moći plakati na miru...pa di su mi sad oni prijatelji....oni koji su govorili da su uz mene....da im se javim ako budem trebala pomoć...to su bile laži...evo gledam ih...i vidim lažljivce....govorili s mi da su uz mene......a iza leđa me ogovaraju na sve strane.....zašto su mi lagali.?!
...zašto mi jednostavno nisu htjeli reći istinu....zašto?!...ne razumijem ih....samo su me iskorištavali....prema svima sam bila dobra,a oni meni tako vraćaju...pa čime sa to zasužila...šta da radim...da li da pobjegnem....ili da se ponašam prema njima kao da su zadnje smeće na svijetu...da se ponašam prema njima...onako kako se oni prema meni ponašaju....ali...ja nisam takva....ne padam tako nisko...i ne želim se spuštati na njihov nivo.... mrzim kad me netko vara....čemu?ja samo želim saznati istinu....želim znati što ljudi iskreno misle o meni....
želim istinu...ma kakva god ona bila....




->..priča koju sam danas čula...potaknula me na pisanje posta....neki se ljudi ponašaju kao zadnje smeće prema svojim prijateljima....ma takve me osobe nisu vrijedne.....<-


15:33 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.