četvrtak, 26.06.2008.

..što zapravo dečki misle o curama.?!

..post posvećen dečkima koji ne poštuju svoje cure..


....žao mi je što nisam dovoljno lijepa da budem 'tvoja mala'... no
Image and video hosting by TinyPic

.....što nisam playboyeva zečica i što se ne mogu ponašati kao tvoja porno zvijezda.... no
Image and video hosting by TinyPic

...ako nemam tjelo koje te uzbuđuje... no
Image and video hosting by TinyPic

....što neću kleknuti na koljena i moliti kako bih ti se svidjela... no
Image and video hosting by TinyPic

....što mi je kosa prekratka... no
Image and video hosting by TinyPic


...što se toliko trudim da ti se svidim,a na kraju ostanem povrijeđena... cry
Image and video hosting by TinyPic

...a najviše od svega mi je žao što dečki ne mogu prihvatiti curu onakvu kakva ona zapravo je...i žao mi je što će se većina dečkiju složit sa ovim,a za pet minuta zaboraiti na to....
...dečki,razmislite kako tretirate svoje cure...
...i umjesto komentiranja njenog izgleda,ponašanja...ili neke osobnosti..recite joj...
.....SVIĐAŠ MI SE TAKVA KAKVA JESI!!..... cerek



....a idealan čovjek je:
-to je onaj koji ti kaže' ljepotice' umjesto'sexy' cerek
-koji te zove kada si završila razgovor sa njim cerek
-onaj koji ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavaš cerek
-onaj koji te ljubi u čelo cerek
-koji želi da ti pokaže svijet kada si nedotjerana cerek
-koji te uzme za ruku pred svojim prijateljima cerek
-onaj koji te stalno podsjeća koliko si mu važna i koliko je sretan sto
te ima cerek
-onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima kaže : 'To je
ona...' cerekcerek


12:47 | Komentari (21) | Print | ^ |

četvrtak, 19.06.2008.

..mjesta za mene...sasvim mala rupa je da se ušuljam u tebe...

..zašto..zašto su svi tako okrutni.....bezosjećajni...šta ne vide da i jedna mala sitnica..jedna riječ može povrijediti čovjeka..i sada...ovako povrijeđena...sjedim na krevetu i plačem....suze mi same klize niz lice...i ne mogu prestati...toliko sam toga držala u sbi...jednostavno sam pukla...ne mogu više..zar nikome nije stalo do mene....do mojih osjećaja....želim se pokupiti...i pobjeći....pobjeći negdje gdje me nitko neće vrijeđati...negdje gdje ću moći plakati na miru...pa di su mi sad oni prijatelji....oni koji su govorili da su uz mene....da im se javim ako budem trebala pomoć...to su bile laži...evo gledam ih...i vidim lažljivce....govorili s mi da su uz mene......a iza leđa me ogovaraju na sve strane.....zašto su mi lagali.?!
...zašto mi jednostavno nisu htjeli reći istinu....zašto?!...ne razumijem ih....samo su me iskorištavali....prema svima sam bila dobra,a oni meni tako vraćaju...pa čime sa to zasužila...šta da radim...da li da pobjegnem....ili da se ponašam prema njima kao da su zadnje smeće na svijetu...da se ponašam prema njima...onako kako se oni prema meni ponašaju....ali...ja nisam takva....ne padam tako nisko...i ne želim se spuštati na njihov nivo.... mrzim kad me netko vara....čemu?ja samo želim saznati istinu....želim znati što ljudi iskreno misle o meni....
želim istinu...ma kakva god ona bila....




->..priča koju sam danas čula...potaknula me na pisanje posta....neki se ljudi ponašaju kao zadnje smeće prema svojim prijateljima....ma takve me osobe nisu vrijedne.....<-


15:33 | Komentari (15) | Print | ^ |

petak, 13.06.2008.

..evo malo slikica...


21:57 | Komentari (18) | Print | ^ |

subota, 07.06.2008.

..patnja..bol..alarm..

..budim se...otvaram oči...i gasim iritantnu zvonjavu alarma...želim ostai u toplom krevetu...ali ne...alarm mi ne da mira...ustajem iz kreveta....spremam se u školu....svi su tako dobri prema meni....i mama....i tata....čak i sestre...malo scary...valjda mi ja danas sretan dan...dolazim u školu...svi me pozdravljaju...svi se zabavljaju i smiju se....pa zašto ne bih i ja...pomislih....u društvu svojih najboljih prijatelja....zabavljamo se cijeli dan...pod svim satovima....samo smijeh,smijeh i smijeh...čak su i profesori dobri....nitko od profesora ne pita...nikakav ispit ne pišemo...danas je fkt čudan dan...ali ja se želim samo zabavljat...kao i svi ostali...to i činim....zvoni za kraj 6.sata...cjeli je razred odjurio van...neki škicat deške...neki u pušionu....a neki bezveze lunjat hodnicima...opet je samo zabava u pitanju....zvoni za kraj odmora...zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...nikome se ne žuri na sat....imamo matematiku...svi bi najrađe otišli..svi bi pobjegli....nikome se ne da ostat...nakon nekoliko minuta teškim koracima smo otišli u razred......profesorica je već bila u razredu.....nikakva isprika nije bila dovoljna...bila je ljuta...osjećalo se u zraku....uzela je dnevnik....otvorila imenik....i sa smiješkom na licu izgovorila je moje ime....htjela sam propast u zemlju.....zašto ja.?!....ne želim prolaziti pakao....došla sam pred ploču....počela riješavat zadatak..ruke su mi se tresle..nisam znala šta da pišem....pogledah profesoricu kako šapuće razredu...neće ona to znat...ona je propalica...i grohotom se nasmijaše...ulovila me trema...ruke mi se znoje.....htjela sam pobjeći...i vikati...jedva nekako sam riješila zadatak....gaduri ništa nije bilo jasno......zadavala mi ih je još..i još....i još.....a ja sam riješavala....sve brže i brže...znala sam....samo sam logički zamišljala....tada je rekla dosta!!!!!!!!!!!pogledala sam ju sa smiješkom na licu...jedva mi je dala odličan..peticu je zapisala toliko malu....sad je bila još ljuća....opet čujem neku dosadnu melodiju....otvorim oči...pa to je opet alarm...sve je ovo bio san....pa naravno...ja i petica iz matematike....hm..nikada....


14:50 | Komentari (45) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.