Damaged Roses

Poželim da me tješe ruke njegove
da me nasmijan dočekuje
preko praga nosi me
poželim da na hodnik uđem kao mrak
a on čeka kao izabran čist k'o suza, lijep k'o dan
i reci čuješ,
ČUJEŠ LI ME GOSPE MOJA???

Mislim da svi znamo ovu pjesmu od Jelene Rozge...pjesma mi je prekrasna, makar me uvijek rastuži...bzvz...tko je vidio rastužiti se na obične riječi neke pjesme...ali baš i nisu obične riječi...ne...nisu...

Eto, i Božić je prošao, a uskoro će i Nova Godina...sve tako brzo prolazi, tako će i fax...ali ništa ne odlazi u zaborav makar mi to želimo, sve što nas je mučilo, ili nas još uvijek muči, negdje čuči u nama i čeka..sve jednom izađe na vidjelo, bilo to dobro ili loše, bilo to nešto što nas je usrećilo ili rastužilo. Ništa se ne zaboravlja makar mi mislimo i živimo sa spoznajom da smo zaboravili..nismo..nažalost..

Sve prolazi samo tuga ostaje..

Tuga nam je najbolji drug..

A kažu da je pas...

Svašta...

U svakom zlu leži i neko dobro..

A da?

Javim kada osjetim to nešto dobro..

Kamo se ide za Novu?? smjc..nemam blage...frendica me zove na Trg - aaaa...zimaaa jeee...no da, 12.mjese je...a ova druga me zove u Ludaru...samo bi si cugu trebale plaćati jer pozivnica je tu - previše para, nebi išlo...
Uvijek sam htjela nešto..k'o na filmu..a znam..nemoguća misija, makar sam prošle godine mogla ispuniti tu želju da nisam zaje..tu vezu...no nema veze, idemo dalje.
Nemožeš uživati kada prava osoba nije uz tebe.
Barem ja nemogu.
Koliko god likova upoznala - a trenutno ne upoznajem jer sam se povukla...ljudi bi rekli ''svetia'' a ja ću njima da zapjevam : jer Bog zna da nisam ja ni kurva ni svetica; pa nek' si misle..briga me što ljudi govore..ne zanima me, nisu mi prioritet, a takvi ljudi, nisu ni moji prijatelji - normalno.
Možda jesam naivna ali glupa nisam..koliko ja znam...glupa sam samo kada se radi o jednoj osobi, onda ne vidim niti ne čujem..a zapravo je pitanje : da li se ima što čuti? (makar je naša priča završila...ipak je u meni još uvijek ''ono nešto'' i neda mi mira, možda jednom..jednom..)

uff, profesorica iz hrvatskog nas je stalno ispravljala u vezi tog ''da li'', a ja još uvijek ne znam da li je to ispravno ili nije..pa jbte kako ćeš reći ''je li se ima što čuti..'' i ona isto frikuša svoje klase...

htjela bi nekoga...nekoga tko će me cijeniti..voljeti kako treba..pokazivati tu svoju ljubav...biti iskren prema meni..viđati se samnom kako treba...a ne dva puta mjesečno..hebeš to..to nije veza..to je veliko NIŠTA!!
a gdje da nađem takvoga..nigdje..neću ga niti tražiti, tj niti ga tražim...
stara ljubavi...ista je kao i nova ljubavi..jer stari je još tu pa kako srce prepustiti drugome? nikako... (plavušo..niti nemaš nekog novog...nemaš nikoga...svašta..plavuša..jbte...)

čekaš..ne dočekaš..
nadaš se...pa sve padne u vodu..
želiš nešto..pa ne dobiješ...
i čemu trud? bzvz trošiš vrijeme..
okrećem se ja faxu - bilo bi i vrijeme..nadam se da ću jednom uspjeti u svojim željama..ciljeve - lako...ali želje...to je druga priča..

***
Čekala ga je.
Na kiši.
Vjetar je puhao.
Ništa nije osjećala.
Ni kapi kiše, niti vjetar.
Čak joj ni suze nisu smetale.
Nije ih primjetila.
Gledala je u jednu točku i čekala.
Ljudi su prolazili.
Nitko joj nije došao.
A čekala ga je.
Napokon je otišla prema stanici i ušla u tramvaj.
Bar ju je tramvaj odveo kamo je trebao.
A on..
On nije ni poruku poslao, nije niti nazvao.
Nije se ispričao.
Nikada se nije ispričao.
Nikada nije rekao da mu je žao.
Samo je govorio puste riječi i prazna obećanja.
Ništa nije izvršio.
Ništa nije pokazao.
A ona se trudila.
Nadala se.
Nada u njoj još tinja, treperi a on..
On ne mari.
On galebari.
Suze su joj se slijevale niz lice.
Nije ih brisala.
Pustila ih je da padaju, kao što je i ona pala.
Boljelo ju je.
Cijelo tijelo ali i ono najgore - duša.
Ljudi su je čudno gledali.
Zar nikada niste vidjeli djevojku kako pati?
Sve što je napravila ispalo je loše.
Pretjerano.
Ludo.
Patetično.
A toliko se trudila..
Uzalud.
Odlučila je.
Uzela je mobitel u ruke i pisala.
Nije stigao odgovor.
Niti nebude.
Sve je isto kao nekada.
Ništa se nije promijenilo,
a ona naivna,
povjerovala je u riječi.
Opet.
I opet.
I konstantno iste greške radi.
Vjeruje mu, barem mu pokušava vjerovati.
Ne zaslužuje ju, nikoga on ne zaslužuje.
A ona i dalje pokušava.
Plače.
Bori se.
I odustaje.
Odustaje od svega.
Sebe.
Života.
Ljubavi.
Sve joj je ravno.
Postala je osobom kakvom nije htjela.
On ju je natjerao.
Kada vidiš da dobrim putem nejde, okrećeš se lošem.
Zar ne?
Nitko nije znao za njenu bol.
Nitko čak nije ni pitao.
Nije ju bilo briga.
Nije marila.
I opet ista priča.
I opet suze zbog jednog mladića.
I opet sama luta ulicama.
I opet sama vrti film.
I opet sama sjedi i gleda u prazan zid.
Gdje joj je osmjeh?
Gdje joj je život?
Ali najžalosnije pitanje je:
Gdje joj je mladost nestala?
Odustala je.
Pokušala.
nejde.
Idemo dalje.
Tama ju je sustigla.
Nikoga nema da je spasi.
A ona će i dalje sanjati i biti svoja u svoja četiri zida.
***


pusek svima...

P.S. ova priča je plod moje mašte, samo je pitanje : da li je ovo priča ili koji k..?
nemam pojma...to je tok misli..da..možemo i tako reći..odnosno: piši kako misliš, zapisuj svoje misli...to je teško..jer odjednom može proći toliko misli ali opet..pokušaš..možda nešto i ispadne..meni je..valjda...bar mislim..ne znam..

zbunila sam se..

idem zapaliti i leći..

kissi kissi

Dragi moji blogeri!!!
Eto, došao je i taj dan, Božić.
Vrijeme darivanja, ljubavi, provođenja vremena sa našim dragim/ili malo manje dragim/ roditeljima, sa našom obitelji ali i prijateljima.
Želim da vrijeme provedete u miru i sreći, da Vam ovaj Božić pod sniježnim pokrivačem bude jedan od dražih uspomena. Jedna od onih uspomena kojih ćete se sa osmjehom prisjećati.
Da Vam srcem zavlada ljubav i mir, sreća i blagostanje.
Da Vam nadolazeća 2008. godina bude bolja od ove 2007. (to će još i u sljedećem postu,ne brinite )
Od srca Vam svima želim Sretan Božić te da Vam praznici/odmor (kako kome) prođe u sreći i bez i jedne kapi tuge.

Vaša Damaged Roses!!

P.S. lakše malo sa pirotehnikom, ne želim čitati o odlascima u bolnicu

Maleni...volim te puno,puno, ma mnogo te volim...i..da si bar bio ovakav kao danas popodne...ah..tko zna...a tko zna? ZEKOO ZNA!!

I,za kraj opet isto:

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!

U meni si probudio ono najljepše ali i ono najgore...
Ne vjerujem.
Oprosti mi zbog toga.
To je ono što nazivaju "preprekom do cilja".
Oprosti.
Voliš me.
Volim te.
Čemu svađe?
Zbog: "prepreke do cilja".
Ali kako da se ne bojim, kako da ti vjerujem kada baš i ne poduzimaš..nešto,nešto...
Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, i tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote...
Ah..sve što je lijepo kratko traje, a sve što je lijepo je i bolno, pa čemu se onda truditi postići nešto više kada na kraju svi odu...kada na kraju ostaje samo bol i suze.
Odustajem.
Neda mi se.
Nemogu psihički.
Ne, nisam luda, niti poremećena, niti pretjerujem (možda ponekada, ali malo) samo nemogu više padati i dizati se, glumiti sreću koju nemam, lagati da je sve djobro kada nije.
Nemogu.
Nije teško za shvatiti?
Znam.
Istina se cijeni.
Ne u mojem slučaju, ne u ovom životu.
Trubi se po svom, druga se strana ne sluša - zašto? neda joj se doći do riječi od tolike dernjave.
Šutnja.
Šutnja je zlato.
Ne u ovom slučaju.
Progovoriš.
Nema riječi.
Nešto te guši.
Nemožeš.
I jbga, svađa.
Teške su riječi pale.
Naviru prve suze.
Plač.
Bol.
A na kraju ne znaš što te više boli - srce/duša, glava ili trbuh.
Trbuh?
Glava?
Srce/duša?
Isto je.
Pokušavaš zaspati.
Nemože.
Bezbroj misli, niti jedna dobra.
Okrećeš glavu i tijelo prema zidu.
Gledaš u jednu točku i sve što želiš je:
zaspati.
sanjati.
Ujutro se budiš sa kamenom.
Neda ti se dići iz kreveta.
Digneš se.
Hodaš k'o zombi - nema veze.
Sjedneš.
Mob u ruke.
Odustaješ.
Ponovo mob u ruke.
Napišeš i pobrišeš.
Treći put ipak pošalješ.
I čekaš.
5 min
10 min
Nema odgovora.
Dižeš se.
Odlaziš u sobu.
Skineš pidjamu, obučeš se.
Crna olovka k'o uvijek, bez koje se nikuda nejde.
Odlaziš u kuhinju, pospremaš.
Opereš suđe makar je perilica do tebe.
Usisaš makar si to jučer napravila/o.
Pospremiš ono što ti je nadohvat ruke.
Sjedneš.
Nisi zadovoljan.
Upališ tv.
Gledaš.
Sve bzvz.
Idemo dalje, kaže Sanader.
Idemo dalje kažem i ja.
Idemo dalje.
Stop.
Kraj.
Odustajem.
Poruka.
On: Rezultat...
Ja: Nisam...ajde, uči se u šk.. (čak nebudem ni tužnog smajlića stavila) bye...
Idemo dalje, kaže Sanader.
Idemo dalje kažem i ja.
Idemo dalje.
Stop.
Kraj.
Suza.



bye
D.Roses

Roses are red, Violets are blue, God made me pretty, but wat happend 2 u!

Hehehehe, ja rekoh: mogla bi napisati novi postić, ali ne znam kaj bi pisala, a meni moja Anita kaže: a nekaj piši, siši, a jebate..i kaj sad?
no dobro...
pišem...
pišem..
idem razmišljati možda nešto sine.. (da zicer)
al' djobro...
fax - stoji tamo u pripizdini, bogu iza nogu, pola studenata tamo, pola ih nema i tak.
izlasci - sve bolje i bolje, još da znam kamo za Novu bilo bi fenojebenonalno, voljela bi biti sa mišekom ali nekako mi se čini da on ima drugu viziju pa se ne želim miješati..lažem..naravno da ću se umiješati i naravno da ću mu baciti u bubu da ja želim biti sa njim tu večer

Bakica moja mi u bolnici...loše je...siroče moje...a išla samo kuk operirati i evo vraga...valjda će biti sve dobro, rekli su da je danas najkritičniji dan...bakice drži se, obećala si da ćeš mi doći na svadbu!!!!! I da ćeš dočekati i moje dijete!!! da..ludo obećanje ali meni je sve...žena je zakon!!
No da...

****
Subota...
Spremamo se za noćni život.
On & ja.
I naše dijete.
Mi.
Unatoč što sam u 4. mjesecu, još uvijek znamo izaći.
Uživati.
Čujem šum valova, zove me.
Dolazim.
Pričekaj.
Crvena boja ruža je na usnama.
Taj najviše volim.
Crveno.
I obično bezbojno sjajilo.
Krećemo.
Ulazimo ruku pod ruku i srećemo prijatelje.
On se okreće svojim dečkima, ja svojim curkama.
Tajni pogledi su tu,
Tajne puse su tu.
Savršeno.
Jedan ples, samo za nas.
3 sata ujutro, pripita, ali svijesna.
Gdje je on?
Tražim ga pogledom ali ga ne vidim.
Gdje je nestao naš tajni pogled i stisak ruke?
Ljubimac, gdje si?
Nešto me presjeklo u trbuhu.
Strah.
Još jedan bambus na ex.
Neki lik dolazi do mene.
Priča nešto.
Ne čujem ga, ali ni ne vidim.
Držim se za trbuh, navika - valjda.
Strah.
Pita me za ples.
Odbijam, pokazujem zaručnički prsten.
Odlazi.
Dolazim do wc-a.
Našla sam ga.
Ukipila sam se.
Naslonjen na drugu djevojku, kao nekada na mene.
Ljubi je po usnama, vratu i prsima.
Ruka automatski odlazi na trbuh.
Gledam i ne vjerujem.
Mnoštvo prolazi pored mene, a vrijeme kao da je stalo.
Okrenuo se.
Vidio me.
Krivnja u očima, suza u mojim očima.
Odlazak.
Trčim što brže mogu.
Grč.
Trbuh mi vrišti, kako od alkohola tako zbog mučnine i straha.
Sjedam u auto.
Odlazim.
Vidim ga u retrovizoru.
Gas.
Gas.
Prva, druga, treća, četvrta i peta.
Zavoj, prvi, drugi, muzika trešti.
Kočnice.
Nestala u ponoru.
Zbogom nevjerniče!
****


hahaha...ja sam ludaaaa, dobre sam volje...hahaha...nebi se baš reklo? haha..

kako vam se čini? ha??

kissi kissi

Hehe...evo, već drugi dan za redom ja do pola 2budna i čitam knjigu iz: osnova poslovne ekonomije. Ne, ne učim, čitam i podcrtavam a to je razlika. Samo se nadam da će nešto i ostati od tog silnog čitanja...da..nadaj se...no dobro... Uskoro kolokvij..a onda do prvog mjeseca mirna...jeeeeeejjj...no da...
Ljubav...ah..javljaj se više i bit ću mirna
polako ali sigurno...malo pretjerujem u nekim stvarima, ali i on griješi...jbga, na pogreškama se uči...a ja sam u tome majstor

****
Riječi same dolaze iz mene, govorim ti, ali ti kao da me ne čuješ.
Govorim ti o ljubavi, vezi, poštovanju i zajedničkoj sreći.
Ne čuješ me.
Vidiš, a ne čuješ.
Ne želiš slušati, čuješ ono što želiš, ono što ti paše.
Prigovor.
Ne dolazi u obzir.
Ljubav...
dvije riječi, veliko značenje..
Znaš li ti koliku težinu te 2 riječi nose?
Ne treba ih shvaćati olako a niti izgovarati iz pukoga hira.
Nisu to bezvezne riječi.
To je osjećaj.
Osjećaj koji uništava ali i u srećuje.
Osjećaj sa kojim treba znati.
Znaš li se snositi sa njime?
Znaš li se ponašati prema djevojci onako kako treba, onako kako ona to zaslužuje?
Sumnjam.
Kažeš volim te, ali...gdje to pokazuješ?
U svojim snovima?
Dok si sa njom?
A kada nisi?
Što onda?
Zaboraviš njen broj, ime?
Nerazumljivo.
Čemu uopće takvo ponašanje?
Zar djevojka treba trčati za dečkom?
Žao mi je, kriva djevojka.
Zašto je teško ugoditi djevojci koju voliš?
Zašto radiš sve kontra?
Zar nemože ona napokon biti sretna? Ali onako u potpunosti?
Riječi i djela su dvije različite stvari, ponekada, djela govore više od riječi.
Pokušaš krenuti dalje, ali nejde.
Potrudi se!!!
Pomozi djevojci da prebrodi neke situacije, događaje.
Voliš ju?
Promijeni se.
Da, djevojka zna pretjerati, da, ljubomorna je.
Ali toga nebi bilo da ju poštuješ, "ugađaš" i da ne radiš sve kontra od onoga što ti kaže.
Smeta joj nejavljanje...ti i dalje po svom..
Neodgovaranje na poruku ili samostalno slanje (tj da se dečec prvi javi)
Odbijanje izlazaka, tj preko tjedna da (1tjedno-tko je tu luud) ali vikend - no way...i vraga bi prije nagovorila a tebe - ne. (i to je kao ljubav? dja...)
Zar je teško odvojiti subotu za djevojku koju "kao" voliš?
Ne...to nije ljubav..ono što osjećaš trebaš i pokazati, a ako je ovo što se događa dokazivanje ja sam časna.
Heh, na to se treba smijati..časna...nikada..ne fala...nebi ja mogla 24h moliti, ni ovako molim a kamo-li uff..no da...

riječi: "volim te" - ali što mi to znači nakon svih izgovorenih riječi i tvog općenitog ponašanja prema..da..prema meni...
****
Ako je netko prazan, bezosjećajan, pokvaren, hladan, kurviš, onda si to ti a ne ja...di ti je pamet bila u tom trenutku...

Ako ja tražim puno....ako je to previše što ja očekujem od neke osobe koja govori da me voli, skačem sa prvog mosta, odlazim u časne - a ne volim ih.
Znam da sam u pravu.
I ti to znaš.
I zato si ljut.
Znam da me voliš...i ti to znaš.
Ali..pokreni se...

I'm not ALWAYS right, but I'm never WRONG!!

Da, umišljena sam, da, znam da sam u pravu, ali jedno priznajem: znam pretjerati i brzopleto reagirati.

Zar je loše što znam što želim?
Zar je loše htjeti postići sklad u vezi?
Zar je loše težiti sreći?

Čemu život ako nemožeš dobiti ono najslađe, najmanje sitnice koje znaju usrećiti a tako je jednostavno to napraviti...

*ne žali za onim što se dogodilo, veseli se onome što će biti (tj novom)*

samo želim tebe...i pokušati izvući najbolje ali...nekako...ne želim se samo ja truditi...hebeš to kada jedna strana muku muči..ne..nisam takva..
*uzmi ili ostavi*