petak, 28.12.2007.

gospe moja obuci mi bilo to mi dobro stoji, pa da sa njim budem jedno tilo, učini ga mojim. Molit ću te stoput, ispuni mi želju, samo jednu, da sam blizu njemu da je moj u svemu...

Poželim da me tješe ruke njegove
da me nasmijan dočekuje
preko praga nosi me
poželim da na hodnik uđem kao mrak
a on čeka kao izabran čist k'o suza, lijep k'o dan
i reci čuješ,
ČUJEŠ LI ME GOSPE MOJA???

Mislim da svi znamo ovu pjesmu od Jelene Rozge...pjesma mi je prekrasna, makar me uvijek rastuži...bzvz...tko je vidio rastužiti se na obične riječi neke pjesme...ali baš i nisu obične riječi...ne...nisu...

Eto, i Božić je prošao, a uskoro će i Nova Godina...sve tako brzo prolazi, tako će i fax...ali ništa ne odlazi u zaborav makar mi to želimo, sve što nas je mučilo, ili nas još uvijek muči, negdje čuči u nama i čeka..sve jednom izađe na vidjelo, bilo to dobro ili loše, bilo to nešto što nas je usrećilo ili rastužilo. Ništa se ne zaboravlja makar mi mislimo i živimo sa spoznajom da smo zaboravili..nismo..nažalost..

Sve prolazi samo tuga ostaje..

Tuga nam je najbolji drug..

A kažu da je pas...

Svašta...

U svakom zlu leži i neko dobro..

A da?

Javim kada osjetim to nešto dobro..

Kamo se ide za Novu?? smjc..nemam blage...frendica me zove na Trg - aaaa...zimaaa jeee...no da, 12.mjese je...a ova druga me zove u Ludaru...samo bi si cugu trebale plaćati jer pozivnica je tu - previše para, nebi išlo...
Uvijek sam htjela nešto..k'o na filmu..a znam..nemoguća misija, makar sam prošle godine mogla ispuniti tu želju da nisam zaje..tu vezu...no nema veze, idemo dalje.
Nemožeš uživati kada prava osoba nije uz tebe.
Barem ja nemogu.
Koliko god likova upoznala - a trenutno ne upoznajem jer sam se povukla...ljudi bi rekli ''svetia'' a ja ću njima da zapjevam : jer Bog zna da nisam ja ni kurva ni svetica; pa nek' si misle..briga me što ljudi govore..ne zanima me, nisu mi prioritet, a takvi ljudi, nisu ni moji prijatelji - normalno.
Možda jesam naivna ali glupa nisam..koliko ja znam...glupa sam samo kada se radi o jednoj osobi, onda ne vidim niti ne čujem..a zapravo je pitanje : da li se ima što čuti? (makar je naša priča završila...ipak je u meni još uvijek ''ono nešto'' i neda mi mira, možda jednom..jednom..)

uff, profesorica iz hrvatskog nas je stalno ispravljala u vezi tog ''da li'', a ja još uvijek ne znam da li je to ispravno ili nije..pa jbte kako ćeš reći ''je li se ima što čuti..'' i ona isto frikuša svoje klase...lud

htjela bi nekoga...nekoga tko će me cijeniti..voljeti kako treba..pokazivati tu svoju ljubav...biti iskren prema meni..viđati se samnom kako treba...a ne dva puta mjesečno..hebeš to..to nije veza..to je veliko NIŠTA!!
a gdje da nađem takvoga..nigdje..neću ga niti tražiti, tj niti ga tražim...
stara ljubavi...ista je kao i nova ljubavi..jer stari je još tu pa kako srce prepustiti drugome? nikako... (plavušo..niti nemaš nekog novog...nemaš nikoga...svašta..plavuša..jbte...)

čekaš..ne dočekaš..
nadaš se...pa sve padne u vodu..
želiš nešto..pa ne dobiješ...
i čemu trud? bzvz trošiš vrijeme..
okrećem se ja faxu - bilo bi i vrijeme..nadam se da ću jednom uspjeti u svojim željama..ciljeve - lako...ali želje...to je druga priča..bang

***
Čekala ga je.
Na kiši.
Vjetar je puhao.
Ništa nije osjećala.
Ni kapi kiše, niti vjetar.
Čak joj ni suze nisu smetale.
Nije ih primjetila.
Gledala je u jednu točku i čekala.
Ljudi su prolazili.
Nitko joj nije došao.
A čekala ga je.
Napokon je otišla prema stanici i ušla u tramvaj.
Bar ju je tramvaj odveo kamo je trebao.
A on..
On nije ni poruku poslao, nije niti nazvao.
Nije se ispričao.
Nikada se nije ispričao.
Nikada nije rekao da mu je žao.
Samo je govorio puste riječi i prazna obećanja.
Ništa nije izvršio.
Ništa nije pokazao.
A ona se trudila.
Nadala se.
Nada u njoj još tinja, treperi a on..
On ne mari.
On galebari.
Suze su joj se slijevale niz lice.
Nije ih brisala.
Pustila ih je da padaju, kao što je i ona pala.
Boljelo ju je.
Cijelo tijelo ali i ono najgore - duša.
Ljudi su je čudno gledali.
Zar nikada niste vidjeli djevojku kako pati?
Sve što je napravila ispalo je loše.
Pretjerano.
Ludo.
Patetično.
A toliko se trudila..
Uzalud.
Odlučila je.
Uzela je mobitel u ruke i pisala.
Nije stigao odgovor.
Niti nebude.
Sve je isto kao nekada.
Ništa se nije promijenilo,
a ona naivna,
povjerovala je u riječi.
Opet.
I opet.
I konstantno iste greške radi.
Vjeruje mu, barem mu pokušava vjerovati.
Ne zaslužuje ju, nikoga on ne zaslužuje.
A ona i dalje pokušava.
Plače.
Bori se.
I odustaje.
Odustaje od svega.
Sebe.
Života.
Ljubavi.
Sve joj je ravno.
Postala je osobom kakvom nije htjela.
On ju je natjerao.
Kada vidiš da dobrim putem nejde, okrećeš se lošem.
Zar ne?
Nitko nije znao za njenu bol.
Nitko čak nije ni pitao.
Nije ju bilo briga.
Nije marila.
I opet ista priča.
I opet suze zbog jednog mladića.
I opet sama luta ulicama.
I opet sama vrti film.
I opet sama sjedi i gleda u prazan zid.
Gdje joj je osmjeh?
Gdje joj je život?
Ali najžalosnije pitanje je:
Gdje joj je mladost nestala?
Odustala je.
Pokušala.
nejde.
Idemo dalje.
Tama ju je sustigla.
Nikoga nema da je spasi.
A ona će i dalje sanjati i biti svoja u svoja četiri zida.
***
Photobucket

pusek svima...

P.S. ova priča je plod moje mašte, samo je pitanje : da li je ovo priča ili koji k..?
nemam pojma...to je tok misli..da..možemo i tako reći..odnosno: piši kako misliš, zapisuj svoje misli...to je teško..jer odjednom može proći toliko misli ali opet..pokušaš..možda nešto i ispadne..meni je..valjda...bar mislim..ne znam..

zbunila sam se..

idem zapaliti i leći..

kissi kissi
01:34 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.