Damaged Roses

To je jednom davno za umjetnost rekao Miroslav Krleža, odnosno, čovjek želi nadvladati svoju prolaznost i ostaviti nešto trajno što će ga nadživjeti i po čemu će ostati vječan.
Eh sad, svi pisci, glazbenici, fotografi, kipari, arhitekti, producenti (tj filmske tvorevine-valjda tak..) svi oni nešto ostave, nešto što mi moramo naučiti i kasnije odgovarat pred profesorima, al' makar moramo to naučiti, time i gradimo svoje znanje, svjetonazor i sl. Jer da nema škole, ajde,iskreno, tko bi išao čitati Dostojevskog - Zločin i Kazna; Jesenjina - Pismo Majci, Faulknera - Krik i Bijes, Kafku..Prousta..Tolstoja..Balzaca.. i ostale poznate i one manje poznate pisce?? Rijetko se nađe neki "knjiški moljac" koji čita zbog svoje razonode, puke znatiželje..ae, treba to čitati...zašto? Pa jasno je...jer nas to traže..a zašto netko sam nebi došao, jer je istraživao na netu, i tražio neku knjigu koju je preporučio/la neka deseta osoba? heh..svi se grohotom nasmijaše...dja...evo, ja, prije, u osnovnoj i u prvom razredu srednje sam stvarno čitala, k'o neka luđakinja, al' to nisu bile knjige ne znam ni ja kakvoga sadržaja..to su bili krimići/ljubići itd...al' opet..čitalo se...a sada..a ne...od prvog raz..nisam pročitala nijednu lektiru - blažene lektirice.net
Neke knjige stvarno nisu čitljive, dosadne su, nemaju nekakvog sadržaja a tko to želi čitati ako nije natjeran na to?? nitko...(čast iznimkama)
Svi oni su ostavili svoj trag, ae, a koji trag mi, "obični smrtnici" ostavljamo?? Po čemu će se nas netko za nekih 50 godina sjećati?? Po ponašanju? Osobini nekoj? Raznim situacijama koje su ostale upečatljive?? Al' sa vremenom i to blijedi..zar nije tako? Je...sve blijedi..sjećanja..osjećaji..pa tako i sjećanje na nekoga koga nema ili tko je otišao iz našega života...
Što mi trebamo napraviti da nas se ljudi sjećaju i da nas ne zaborave? A opet..sigurno ćemo se nać u nekoj situaciji, u kojoj ćemo se sjetiti neke osobe..ali..nekako nije isto...prošli/sadašnji a i budući pisci i ostali umjetnici ipak ostavljaju svoj trag koji će se nastaviti prenositi sa generacije na generaciju..a mi? ostajemo u dvije generacije i to je to...nema nas više..izbrisani...uff..ostat će samo ovaj blog kao trag jedne zmotano-blesave djevojke, koja je patila zbog klipana koji je nije vrijedan, koja je težila nećemu višem i nikako to nije dohvatila...njene zmotane misli...postovi dugački kilometar i pol....slika njezina na zidu ili albumu...al' sve to se jednom baci..ode u - zaborav.
Al' dobro...sumnjam da se ikada našao netko tko je - u prošlosti, o tome razmišljao..pa zašto onda da i ja "razbijam" glavu time??
Ne razbijam...misli same idu kao i u svakom drugom postu...a sve je počelo Krležinom izjavom "Strah od smrti roditelj je svake umjetnosti".



Ostat će samo žena/muškarac, tj nečiji sin/kćer koji/a će povremeno otići na grob svojih voljenih, staviti novu svijeć, cvijeće, pomoliti se za našu dušu i to je to,a i to će nakon nekog vremena postati sve rijeđe...



naš nadgrobni spomenik...sa riječima: "Počivala u miru", imenom i prezimenom, datumom rođenja i smrti...al' i to je nekakav trag...ne..

Ok...što se tiče posta prije..ta pjesma je davnoo nastala, naravno, malo drukčija i tako to...jer, stvari su se promijenile al' čemu trošiti riječi na prošlost? Čemu se tuć po glavi? Uništio je..neka je..al' ja nastavljam dalje sa svojim životom, zajebancijom i sl..
Ajme, pazite vi tu ironiju, upoznala jednog lika i imaju isto ime...a to ime je fakat rijetko, nisam čula da se još netko/ili upoznala/ tako zove...pa strašno..ostala ja puff...al' dobro...e...ljudovi..mali je... lol...dobar - ne osobine, prekratko ga znam..al' ovak..uff...hehehehehe...zajebancija cijelo vrijeme a ja nasmijana...hehe...malo mi čudno jer se isto zovu..al' hebi ga...
E,da, da ne ispadne da ja sad očekujem da će biti nešto više sa tim dečkom koji je btw moje godište, ne, samo kažem...jer mi zanimljivo sve to..
Što još...ajme...ne znam...a uživaš...sretna sam jer sam sve završila...jer sam okrenula novu stranicu i ne znam...ide mi...jedino što još želim: pauzirat godinu...a starci nedaju..prvo su bili za, podržavali a sada me forsaju i nikako da im dokažem suprotno..da mene ne zanima ni menadžment ni ništa drugo osim psihologije,socijalnog rada i predškolskog odgoja...a jesu tvrdoglavi...
jebote žao mi para: 15000kn godina...mislim, nije malo..neka rađe daju meni ja to ubacim u štednu knjiž..i kupim si autek...to mi je želja..a ne se natezat sa starim oko auta...
Eto...tolko od mene, napokon kratki post...
Pusam vas sve, uživajte k'o i ja..nova poznanstva nikada ne škode, donose samo dobro a to je: promjenu


P.S. Skoro zaboravila... MALI, SRETAN ROĐENDAN!! Želim ti život pun suza, alkohola, tuge i samoće, da te prati sjećanje na sve cure koje si zajebo i povrijedio, te djevojku koja će te tak' srozat da ćeš molit boga da nestaneš..tvoja bivša bubica!!

P.S. Šteta što ti to u facu nemogu reć i napokon ti vratit jednu stvar...

Ehehehe...evo i mene...da,da...još samo danas imam mučenje sa knjigom a onda je došao i taj kraj...napokon...bilo je i vrijeme...da...
Ufff...sviđa mi se novi dizajn..nije tako..običan,a i ima novih smajlića..hehe...pa...da isprobamo malo
________________
Ok, i to smo isprobali...hehehe...
Ae...pošto sam danas pisala engleski, ajmo i objavit nešto na engleskom..ako ima grešaka..upsss...ja kriva..hehe...




I'm sitting alone
In the corner of my room
Speaking quietly to myself
As I'm crying
All because of you




I feel so pathetic
Weeping for someone who doesn't care
Now, when I think of you
All I feel is pain

I'll never be the same before
You've reduced me to an ugly, empty shell
Isn't that sad??




My words of love frighten used to frighten you
I truly mean them, right from my heart
But I still have yet to know
WHY CAN'T I TALK TO YOU??
WHY WON'T YOU COME TO ME??

Again I cry
myself to sleep.
My heart is full of tears.
I guess your heart
just doesn't see.
The pain and hurt
that you cause to me.

So, now I lay me down
to sleep.
I pray the Lord
my soul to keep.




Crying, sorrow,
so much dread.
I just wish
I could be dead.




Rekli su: nemoj se truditi jer sve što od njega dobivaš samo su suze,
Ali ljubav je preslijepa i ponekada nemožeš pustiti da neka osoba otiđe od tebe.
Volim te više nego što TI misliš,
Rekao si da ti nije stalo, da ne mariš za mene..
Ali, dragi, nema veze, prešla sam ja i preko toga kao i preko tvojih prevara.
Sve ovo vrijeme sam te trebala
da ti kažem koliko si me povrijedio
misleći da će tako moje suze i bol nestati,
ali tebe nije bilo tu..k'o nekada...
Kada si rekao "zbogom",
ja sam umrla sa tom riječju.
Još i sada čujem te riječi,
vrtim film u glavi,
sjećam se tebe,
lijepih i ružnih trenutaka u vezi
i nakon svega što znam,
što si rekao,
još uvijek ti samo želim pokazati
i dati ti do znanja
koliko me ova ljubav boli i ubija.
Nemogu prestati misliti na tebe,
sjećanja su još uvijek tu
makar te duže vremena nema pored mene.
Sve što si pročitao,
istina je.
Nikada od mene nisi čuo
JEDNU jebenu laž,
NIKADA,
a tako ni sada..
Dragi, dok ovo čitaš, sjeti se mene,
kao djevojke koja te voljela,
koja je sve za tebe dala,
koja je bila tu kada si ju trebao
i znala kada želiš samo zagrljaj.
Sjeti se osobe koja je sretna bila
i sjeti se osobe kakva je sada.
Neka i tebe boli,
a znam da te boli.
Najžalosnije u cijeloj mojoj priči je
što si i dalje tu...
u mojim mislima...
srcu...
što si još uvijek "gospodar" mojih misli,
te zbog toga...još više boli...
Ne nadam se da ćeš se vratiti,
da ću te opet imati,
jer ja to znam...

"Ona je voljela njega
srcem, iskreno, pošteno
u njenim očima
to nije moglo ostati skriveno.

Svjedok je Bog
bila je bez ikog svog
cijelo selo je znalo
za ljubav iz sokaka tog.

...Sta ce mi dukati kad mladost nestaje
u srcu ranjenom tuga ne prestaje
svi bijeli jastuci, marame svilene
sta ce mi dukati kad on nije kraj mene..." Shorty: Marija

Uvijek me ta pjesma rastuži...baš je lijepa...a onda kad još i gledam spot aaaaaaaa, baš je tužna pjesma...

Eto...rekli su kao da bi bilo poželjno napisati post zbog komentiranja, pa eto ga sad, dugačak u 3p***m*** al hebiga
Pusaaaaaaa

Ne razumijem...
ne...nejde mi u glavu...
ne...nejde...
Da li je moguće???
Očito je...ajme...
Kako?? Kada???
Zaplakati zbog druge osobe...ja???
ne...to nisu bile suze...ipak je to spoj kisika i nešto soli...jesu..osjećam ih na licu još uvijek...
Ja sam kriva za te suze...i sada neka NOVA...čudna bol...ne razumijem...
Zar sam..ne...kako?
Istina..s tim likom traje godinu...i 3mj...ali...to nije bila veza...nije bilo govora o nekim Osjećajima...stalo? meni?
A sada...je gotovo...
Opet sam izgubila...
U prošlom postu sam napisala da se trebam udaljit od njega...nažalost...on sam se udaljio zbog JEDNE JEBENO GLUPE POGREŠKE u pijanom stanju, inače nebi imala to hrabrosti učiniti...ne, ne izvlačim se na pijanstvo...znala sam što radim ali nisam mislila na posljedice...glupačo!!!
Nemogu vjerovati da sam pustila suzu zbog drugog lika...ne razumijem...a opet..primjetila sam da se nešto mijenja...nisam htjela priznati..a on je sada okrenuo leđa i sada ću opet čekati nekoga da uđe...da pokuca na vrata moga srca..
pita da li je slobodno...jednom će biti...jednom...
Mali je prešao prag...ali je iskoračio...sjećanje će ostati i ova čudna bol...
Ajme..kako nisam primjetila da počinjem osjećati nešto više,tj da mi je stalo do njega...




Svijet prolazi i prolazio je pokraj mene, a sada i osjećaji...
Nema više nekih extra osjećaja...
Samo "tupa" bol, samoća i oblak dima iznad monitora

When right
Turns to wrong
She will try
To hold on to the ghosts of the past
When love was to last
Dreams from the past
Faded so fast

All alone
In the daek
She will swear
He'll never misead her again

Ali..možemo li...ne...mogu li reć na glas, u sebi: NIKADA MI VIŠE NEĆEŠ NEDOSTAJATI, NEĆU POMISLITI NA TEBE..NIKADA VIŠE.., sumnjam...odnosno mogu reć..al' da li ja to mislim iskreno? nažalost nije...
Postoji jedna muška osoba...volim ga k'o brata, a i on mene- bar netko me voli, uvijek je tu za mene i obrnuto...al' već mi je glupo poslat sms i reć: srećo moja opet sam u komi...bla bla...i njemu to već ide na živce - reko mi je pa znam , ali nije mislio loše..rekao je da ako još jednom pošaljem sms tom kretenu da pobrišem njegov broj...okrutno..jelda?
Ali, sada, kada osjetim tu tzv "potrebu", želju da pošaljem poruku toj budali, sjetim se njegovih riječi i svih situacija koje smo zajedno prošli..gdje smo sve bili..kako smo se motorom vozili Bogu iza nogu..zajebancije sa njim, riječi "volim te" koje mi zna reć kada "osjeti" da trebam par lijepih riječi koje su od srca...odmah mi je bolje...evo..i sad mi je bolje a bila sam tužna..ne želim izgubiti takvu osobu...osobu koja me zna podić do "zvijezda" kada sam na samome dnu... Nije ta budala vrijedna toga...a to iskreno mislim,bez trunkice sumnje u te riječi...
Samo...
Zašto mi prije te misli nisu bile dovoljne? Možda jer sam se bila udaljila od njega kao što se on od mene pa sam se osjećala..samom?
Ali..
Nikada nisam bila sama..nemogu reći da nisam imala sa kime popričati... makar..pol toga nikada nisam izgovorila..zašto? hmm..možda jer sam se bojala da će misliti da sam još veća glupača?? ne znam..

Ima još jedan lik...nije mi baš prijatelj u punom smislu...s njim sam već godinu i pol u "nekakvom čudnom odnosu" a i bili nedavno u vezi (mjesec dana..nije išlo...bolje nam je dok nismo zajedno..a možda jednom i bude nešto..nikad ne reci nikad)..s njim mi je lijepo..često ga se sjetim,čujemo se,viđamo,pričamo o svemu...i...počela sam...
Zašto je teško to napisati?? To što želim napisati..
možda jer znam da će ta budala pročitat? ne znam kako bi ga drukčije nazvala..a i ime mu počne sa b.......
Ok...paa...ne znam..počela sam biti opuštenija s njime...i prije sam bila ali sada je drukčije...
Najgore je što mi sve pročita iz očiju...saznao je i za tu "budalu" ajme,sorry,ne znam kak bi napisala...-kome sorry???, jer je pročitao poruku od mog "buraza" (to je ovaj o kojem sam pisala gore) u kojem ga je spomenuo...dovoljan je bio pogled u mene i znao je...a meni je bilo krivo...zaboljeo me pogled...htjela sam plakati - ne znam zašto al' bila je i frendica samnom + u bircu bili pa sve bilo "ok"...
Zar mu dopuštam da uđe u srčeko moje malo? Zar je moguće da nakon dvije godine nekom drugom otvaram svoje srce?
Nesmijem njemu otvoriti...ne njemu...morat ću se udaljiti od njega makar mi se uvukao pod kožu..makar su mi trenuci s njime fenomenalni...makar mi je osmijeh cijelo vrijeme na licu dok smo zajedno...ali ne...neću mu se više javiti..neću mu ni dati da me vozi doma kad opet odem toj curi...neću mu dati da me poljubi kad dođe u taj birc (naš pozdrav...samo cmok...) jednostavno ću se povući..jer bolje na vrijeme spriječiti nego liječiti..jer..voli "šarati okolo" -od kud ja to izvućem,te izraze? haha...ne...ne smijem se..neda mi se...
JESAM PUNO NAPISALA ILI MI SE ČINI?? NEĆU JOŠ PRESTATI PISATI..ŽALIM.. -

Lažem...znam da ću se i dalje nastaviti viđati sa njime..znam da ću jedva čekati da mi dođe s leđa i da mi "brzinski" kiss...al' i znam da je moje srce još zatvoreno..sada to znam...a jbga...možda i ja nađem neku dobru osobu koju ću pustiti unutra..za nekih 30 godina???
Mah...ne odustajem lako...makar ih dosta već prošli pokraj mene...
I..još samo ovo...
Zanimljivo je da je ta osoba, osoba koja je bila odmah nakon te budle(), to je osoba zbog koje se s njim nisam čula -al' baš da smo se dopisivali i vidjeli- od 3.mjeseca, jer sam ga zbog te osobe do kraja izgubila...zašto ovo: "do kraja izgubila"...zato jer smo se do tada viđali svako malo..čuli...i sve bilo kolko tolko dobro (osim što je mene to ubijalo iznutra) a sada..sada mene krivi..NE!! Neću pisati o tome...ne sada...da..opet osjećam "nekakvu" krivnju..."nekakvu" tugu...jer ovo pišem...
neka prestane...sada...
čiri-bu-čiri-ba..-abraka-dabra..i te stvarčice...nije nestalo..šteta..

A sada idem...uzet svoju zadnju cigaretu..popušit..leć..mp3..i pokušat zaspati..ovih dana teško zaspat...a i nekakve noćne more me muče - bez smijanja..nije smješno..ne, ne sanjam čudovišta...dovoljno je reći: situacije izgledaju toliko istiniti i živo, k'o da sam tamo...i sve boli..aaaaaaa...uff... zove mene psihić da mu dođem -

Laku noć dragi moji...puno toga..a jbga...pusonja

Ej people!!
Vratila se ja s mora, tj još u petak navečer, ali nisam mogla pisati jer mi je komp bio u banani..jbga..pa sam u ned sve mijenjala..matičnu,grafičku,procesor,napajanje i nove windowse bla bla..puuno posla..sva sreća pa je šogor bio samnom i zajedno smo slagali..4sata mi bili za kompom i proučavali..hehe..glavno da smo uspjeli sve složit i instalirat..al' sam zato t-comu živce dizala jer nisam znala namjestit adsl i to...pa ih zvala a lik je mora samnom dobrih 10min pričat-haha
OK,dosta o kompu i mojim mukama sa njime..

More..a ono..bilo ok...pasala mi ta samoća - kad sam ulovila svojih sat/dva samoće pošto je nećak bio samnom- nisam izlazila previše...ne znam...a mogla sam (gazda apartmana imao kćer pa smo se upoznale bla bla)..al' nisam..čudno..a frendici zvocala da kak' mi je dosadno bla bla... freak... Začudilo me kako je malo Hrvata bilo na određenim plažama, više je bilo stranaca..nijedna tablica "naših" ljudofa...očito im se neda pješačiti- a fakat nemaju puno do tih plaža...15-20min dole,pa onda tolko i gore.. Govorim o plaži:Ciganka,Sahara..na Rabu...pješčane..fakat se ekipa može skupit, cugu donjeti i zajebavat se...al' dobro..neda mi se o tome..

Ljudi moji...umorna ja od svega...nemogu više...puknut ću...
Noćas sam zaspala tek oko pola 4 i probudila se u 10...san je bio strašan...cijelo vrijeme sam plakala..i kad sam se probudila sam plakala...glava me boljela... nešto me gušilo iznutra.. (malo glupo zvuči,al' tak sam osjećala) znate onaj osjećaj - povrijeđenost? bol? tugu? strah? e ti osjećaji..ne volim te osjećaje..guše me..nedaju mi mira...trebalo mi je bar pol sata da se sredim..stara je mislila da sam "luda" - tak me nekak gledala jer sam hodala k'o u snu..dja..ona je luda a ne ja... (OK, obje smo..ipak sam joj kćer)
znam što sam sanjala..znam gdje sam bila u snu..ali ne bi to rekla...boli..

ŽELIM VOLJETI I BITI VOLJENA..ŽELIM NJEGA...ZAPRAVO, VIŠE NISAM SIGURNA DA LI JE ON TAJ KOJEG ŽELIM...OSJEĆAM JOŠ UVIJEK NEŠTO ZA TOG MALOG ALI..NE ZNAM...


Mislim da sam dovoljno pisala..makar želim još pisati...jer..jer...jer... - upravo to...

bye...