Marketing
When right
Turns to wrong
She will try
To hold on to the ghosts of the past
When love was to last
Dreams from the past
Faded so fast
All alone
In the daek
She will swear
He'll never misead her again
Ali..možemo li...ne...mogu li reć na glas, u sebi: NIKADA MI VIŠE NEĆEŠ NEDOSTAJATI, NEĆU POMISLITI NA TEBE..NIKADA VIŠE.., sumnjam...odnosno mogu reć..al' da li ja to mislim iskreno? nažalost nije...
Postoji jedna muška osoba...volim ga k'o brata, a i on mene- bar netko me voli, uvijek je tu za mene i obrnuto...al' već mi je glupo poslat sms i reć: srećo moja opet sam u komi...bla bla...i njemu to već ide na živce - reko mi je pa znam , ali nije mislio loše..rekao je da ako još jednom pošaljem sms tom kretenu da pobrišem njegov broj...okrutno..jelda? 
Ali, sada, kada osjetim tu tzv "potrebu", želju da pošaljem poruku toj budali, sjetim se njegovih riječi i svih situacija koje smo zajedno prošli..gdje smo sve bili..kako smo se motorom vozili Bogu iza nogu..zajebancije sa njim, riječi "volim te" koje mi zna reć kada "osjeti" da trebam par lijepih riječi koje su od srca...odmah mi je bolje...evo..i sad mi je bolje a bila sam tužna..ne želim izgubiti takvu osobu...osobu koja me zna podić do "zvijezda" kada sam na samome dnu... Nije ta budala vrijedna toga...a to iskreno mislim,bez trunkice sumnje u te riječi...
Samo...
Zašto mi prije te misli nisu bile dovoljne? Možda jer sam se bila udaljila od njega kao što se on od mene pa sam se osjećala..samom?
Ali..
Nikada nisam bila sama..nemogu reći da nisam imala sa kime popričati... makar..pol toga nikada nisam izgovorila..zašto? hmm..možda jer sam se bojala da će misliti da sam još veća glupača?? ne znam..
Ima još jedan lik...nije mi baš prijatelj u punom smislu...s njim sam već godinu i pol u "nekakvom čudnom odnosu" a i bili nedavno u vezi (mjesec dana..nije išlo...bolje nam je dok nismo zajedno..a možda jednom i bude nešto..nikad ne reci nikad)..s njim mi je lijepo..često ga se sjetim,čujemo se,viđamo,pričamo o svemu...i...počela sam...
Zašto je teško to napisati?? To što želim napisati..
možda jer znam da će ta budala pročitat? ne znam kako bi ga drukčije nazvala..a i ime mu počne sa b.......
Ok...paa...ne znam..počela sam biti opuštenija s njime...i prije sam bila ali sada je drukčije...
Najgore je što mi sve pročita iz očiju...saznao je i za tu "budalu" ajme,sorry,ne znam kak bi napisala...-kome sorry???
, jer je pročitao poruku od mog "buraza" (to je ovaj o kojem sam pisala gore) u kojem ga je spomenuo...dovoljan je bio pogled u mene i znao je...a meni je bilo krivo...zaboljeo me pogled...htjela sam plakati - ne znam zašto al' bila je i frendica samnom + u bircu bili pa sve bilo "ok"...
Zar mu dopuštam da uđe u srčeko moje malo? Zar je moguće da nakon dvije godine nekom drugom otvaram svoje srce?
Nesmijem njemu otvoriti...ne njemu...morat ću se udaljiti od njega makar mi se uvukao pod kožu..makar su mi trenuci s njime fenomenalni...makar mi je osmijeh cijelo vrijeme na licu dok smo zajedno...ali ne...neću mu se više javiti..neću mu ni dati da me vozi doma kad opet odem toj curi...neću mu dati da me poljubi kad dođe u taj birc (naš pozdrav...samo cmok...) jednostavno ću se povući..jer bolje na vrijeme spriječiti nego liječiti..jer..voli "šarati okolo" 
-od kud ja to izvućem,te izraze? haha...ne...ne smijem se..neda mi se...
JESAM PUNO NAPISALA ILI MI SE ČINI?? NEĆU JOŠ PRESTATI PISATI..ŽALIM..
-
Lažem...znam da ću se i dalje nastaviti viđati sa njime..znam da ću jedva čekati da mi dođe s leđa i da mi "brzinski" kiss...al' i znam da je moje srce još zatvoreno..sada to znam...a jbga...možda i ja nađem neku dobru osobu koju ću pustiti unutra..za nekih 30 godina???
Mah...ne odustajem lako...makar ih dosta već prošli pokraj mene...
I..još samo ovo...
Zanimljivo je da je ta osoba, osoba koja je bila odmah nakon te budle(
), to je osoba zbog koje se s njim nisam čula -al' baš da smo se dopisivali i vidjeli- od 3.mjeseca, jer sam ga zbog te osobe do kraja izgubila...zašto ovo: "do kraja izgubila"...zato jer smo se do tada viđali svako malo..čuli...i sve bilo kolko tolko dobro (osim što je mene to ubijalo iznutra) a sada..sada mene krivi..NE!! Neću pisati o tome...ne sada...da..opet osjećam "nekakvu" krivnju..."nekakvu" tugu...jer ovo pišem...
neka prestane...sada...
čiri-bu-čiri-ba..-abraka-dabra..i te stvarčice...nije nestalo..šteta..
A sada idem...uzet svoju zadnju cigaretu..popušit..leć..mp3..i pokušat zaspati..ovih dana teško zaspat...a i nekakve noćne more me muče - bez smijanja..nije smješno..ne, ne sanjam čudovišta...dovoljno je reći: situacije izgledaju toliko istiniti i živo, k'o da sam tamo...i sve boli..aaaaaaa...uff... zove mene psihić da mu dođem -
Laku noć dragi moji...puno toga..a jbga...pusonja
Post je objavljen 15.08.2007. u 00:11 sati.