petak, 31.08.2007.

"Strah od smrti roditelj je svake umjetnosti"

To je jednom davno za umjetnost rekao Miroslav Krleža, odnosno, čovjek želi nadvladati svoju prolaznost i ostaviti nešto trajno što će ga nadživjeti i po čemu će ostati vječan. yesyesyesyes
Eh sad, svi pisci, glazbenici, fotografi, kipari, arhitekti, producenti (tj filmske tvorevine-valjda tak..smijeh) svi oni nešto ostave, nešto što mi moramo naučiti i kasnije odgovarat pred profesorima, al' makar moramo to naučiti, time i gradimo svoje znanje, svjetonazor i sl. Jer da nema škole, ajde,iskreno, tko bi išao čitati Dostojevskog - Zločin i Kazna; Jesenjina - Pismo Majci, Faulknera - Krik i Bijes, Kafku..Prousta..Tolstoja..Balzaca.. i ostale poznate i one manje poznate pisce?? Rijetko se nađe neki "knjiški moljac" koji čita zbog svoje razonode, puke znatiželje..ae, treba to čitati...zašto? Pa jasno je...jer nas to traže..a zašto netko sam nebi došao, jer je istraživao na netu, i tražio neku knjigu koju je preporučio/la neka deseta osoba? heh..svi se grohotom nasmijaše...dja...evo, ja, prije, u osnovnoj i u prvom razredu srednje sam stvarno čitala, k'o neka luđakinja, al' to nisu bile knjige ne znam ni ja kakvoga sadržaja..to su bili krimići/ljubići itd...al' opet..čitalo se...a sada..a ne...od prvog raz..nisam pročitala nijednu lektiru - blažene lektirice.net smijeh
Neke knjige stvarno nisu čitljive, dosadne su, nemaju nekakvog sadržaja a tko to želi čitati ako nije natjeran na to?? nitko...(čast iznimkama)
Svi oni su ostavili svoj trag, ae, a koji trag mi, "obični smrtnici" ostavljamo?? Po čemu će se nas netko za nekih 50 godina sjećati?? Po ponašanju? Osobini nekoj? Raznim situacijama koje su ostale upečatljive?? Al' sa vremenom i to blijedi..zar nije tako? Je...sve blijedi..sjećanja..osjećaji..pa tako i sjećanje na nekoga koga nema ili tko je otišao iz našega života...
Što mi trebamo napraviti da nas se ljudi sjećaju i da nas ne zaborave? A opet..sigurno ćemo se nać u nekoj situaciji, u kojoj ćemo se sjetiti neke osobe..ali..nekako nije isto...prošli/sadašnji a i budući pisci i ostali umjetnici ipak ostavljaju svoj trag koji će se nastaviti prenositi sa generacije na generaciju..a mi? ostajemo u dvije generacije i to je to...nema nas više..izbrisani...uff..ostat će samo ovaj blog kao trag jedne zmotano-blesave djevojke, koja je patila zbog klipana koji je nije vrijedan, koja je težila nećemu višem i nikako to nije dohvatila...njene zmotane misli...postovi dugački kilometar i pol....slika njezina na zidu ili albumu...al' sve to se jednom baci..ode u - zaborav.
Al' dobro...sumnjam da se ikada našao netko tko je - u prošlosti, o tome razmišljao..pa zašto onda da i ja "razbijam" glavu time?? rolleyes
Ne razbijam...misli same idu kao i u svakom drugom postu...a sve je počelo Krležinom izjavom "Strah od smrti roditelj je svake umjetnosti".

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ostat će samo žena/muškarac, tj nečiji sin/kćer koji/a će povremeno otići na grob svojih voljenih, staviti novu svijeć, cvijeće, pomoliti se za našu dušu i to je to,a i to će nakon nekog vremena postati sve rijeđe...rolleyes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

naš nadgrobni spomenik...sa riječima: "Počivala u miru", imenom i prezimenom, datumom rođenja i smrti...al' i to je nekakav trag...ne..rolleyes
Image Hosted by ImageShack.us


23:45 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.