MIMARA
„Otvaranjem Muzeja moje će srce biti ispunjeno neizmjernom radošću zbog ostvarenja mojeg životnog cilja i ispunjenja duga prema domovini i hrvatskom narodu.“
Ante Topić- Mimara
Slika 10.1. 
Slika 10.2.
Slika 10.1. i Slika 10.2. - Zbirka Ante Topića Mimare
Bile su to riječi Ante Topića Mimare izgovorene u Zagrebu na dan 31. prosinca 1985. godine. Ante Topić Mimara rođen je 7. travnja 1989. godine u malom zagorskom mjestu Korušcama, iz kojeg odlazi kao dječak tijekom Prvog svjetskog rata. U Rimu započinje njegovo strasno prepuštanje umjetnosti. Uči slikarstvo, iskušava umijeće restauriranja. Bio je čovjek istančanog ukusa i urođenog osjećaja za istinsku ljepotu i sklad. Godinama je širom svijeta skupljao umjetnine, stvorivši tako zbirku koja je s vremenom prerasla u jednu od najznačajnijih svjetskih privatnih zbirki. Želja za darivanjem zbirke svom narodu postaje jedini istinski pokretač njegovog djelovanja. 1967. godine daruje 140 umjetnina Strossmayerovoj galeriji JAZU, a od 1973. godine postepeno donosi u Zagreb cijelu svoju zbirku s nakanom da je trajno postavi u preuređeni Muzej. Nažalost zbog prerane smrti 1987. godine nije doživio izložbu. Zbirka je dugo vremena bila nedostupna javnosti, a danas se izlaže u moderno preuređenom muzejskom izdanju.
Slika 10.3. 
Slika 10.4.
Slika 10.3. - Dvorana u muzeju Mimara
Slika 10.4. - Raffaellino del Garbo, Krug; Bogorodica s djetetom, sv. Ivanom Krstiteljem i anđelom; Tehnika: Ulje na drvu
Oko 3750 umjetnina u posjedu su Muzeja. Radi se o umjetninama različitih tehnika i materijala, iz različitih kultura i civilizacija. Oko 450 slika i crteža slavnih majstora iz različitih škola, oko 200 skulptura od antičkog doba sve do 20. stoljeća.
Stalni postav raspoređen je na prostrana dva kata, prizemlje i podrum u kojem se izlažu trenutne izložbe, odnosno privremeni postav. Svaki kat se sastoji od više soba, numeriranih tako da svaka soba predstavlja određena razdoblja. U prizemlju se nalaze umjetnine kao staklo i tekstil s područja Kine i drugih zemalja Dalekog Istoka. Na prvom katu su izložene skulpture i djela iz područja arheologije, kiparstva i primjenjene umjetnosti. Na drugom katu izložene su umjetnine s područja slikarstva, različitih europskih škola od vremena gotike, preko renesanse, manirizma, baroka, pa sve do 19. i 20. stoljeća.
Podrum navodim kao zadnji iz razloga što se na prethodno navedenim etažama nalazi stalni postav, dok je u podrumu privremeni, odnosno trenutna izložba fotografija. Izložene su fotografije digitalne izrade. Svaka otkriva svoju ljepotu i plijeni pažnju posjetitelja.
Uz stalni postav i redovite izložbe, u Muzeju se povremeno organiziraju edukativne igraonice i radionice. Također u posjedu je i bogate knjižnice sa stručnom literaturom s više od 5 000 naslova.
ARHEOLOŠKI MUZEJ
Numizmatička zbirka AMZ-a: donacije 1990- 2010.
Do 21. ožujka 2011. u Arheološkom muzeju u Zagrebu održava se numizmatička izložba pod autorstvom Ivana Mirnika. Prikazuje oko 7750 primjeraka što starijeg i novog novca, što medalja poklonjenih Muzeju u posljednjih dvadesetak godina.
Izloženi materijal pruža sliku političkih, vjerskih, kulturnih i gospodarskih prilika u Hrvatskoj. Najvrijedniji primjerak je unikatni rimski kalup za naličje brončanog novca cara Konstantina koji potječe iz sisačke kovnice iz razdoblja 321. i 324. godine
Slika 7.1. 
Slika 7.2.
Slika 7.1. i Slika 7.2. - Numizmatička zbirka
Arheološki muzej u Zagrebu potječe od najstarije muzejske ustanove u hrvatskom glavnom gradu, Narodnog muzeja, osnovanog 1836. godine. S javnim djelovanjem započela je 1846. godine. Poticaj osivanju takve ustanove u Zagrebu potječe mnogo ranije nego što je osnovana, a proizišao je iz ozračja iliraca, odnosno hrvatskih narodnih preporoditelja koji su u osnivanju ustanove takvog profila vidili jačanje i afirmiranje ukupnog hrvatskog kulturnog identiteta. Njihov predvodnik Ljudevit Gaj pozivao je narod na suradnju u prikupljanju materijala.
Kroz svoju povijest muzej je prošao kroz tri faze. 1866. godine na prijedlog Sabora postao je Zemaljskim zavodom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Tada je bio podijeljen na Arheološki i Prirodoslovni muzej. Nakon nekog vremena Arheološki odjel počinje djelovati samostalno, ali u sklopu Narodnog muzeja koji kasnije prestaje postojati. Tokom vremena muzej se sve više bogatio građom pa mu je prostor u kojem se prvotno nalazio u palači baruna D. Rausha na Markovu trgu postao preskućen. 1945. godine seli se u palaču na Zrinskom trgu, gdje se i danas nalazi.
Slika 7.3. 
Slika 7.4.
slika 7.3. - Kipovi na ulazu u Arheološki muzej
slika 7.4. - Dio stalnog postava muzeja
Muzej obogaćuje više od 450 000 različitih artefakata prikupljenih na različite načine. Dio je muzej dobio darovanjem, dio kupovinom. U novije vrijeme spomenička građa pribavlja se arheološkim iskopavanjima na području hrvatskih krajeva.
U stalnom posjedu muzeja nalaze se pretpovijesne zbirke koje prikazuju materijalne i duhovne kulture na prostorima kontinentalne Hrvatske tijekom 2 500 000 godina.
Egipatske zbirke u kojima se prezentira oko 600 predmeta, raspoređenih na tematske cjeline: božanstva u boci, kozmetika i posuđe, papirusi i pisma, kamena i drvena plastika, kozmetika i posuđe, poseban odjel je etrušćanska soba sa zagrebačkom mumijom.
Antičke zbirke- prikazuju oko 1 500 posuda različitih materijala i oblika.
Slika 7.5.
Slika 8.6.
Slika 8.5. - Viteška kaciga
Slika 8.6. - Vučedolska golubica
MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT
Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1. veljače 1880. godine na inicijativu njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavija i Društva umjetnosti. Kao cilj postavljeno je očuvanje tradicionalnih vrijednosti narodnog obrta. Danas muzej dokumentira materijalnu kulturu življenja u plemičkim krugovima, dvorcima, palačama. Također oslikava i svakodnevicu hrvatskog plemstva.
Muzej čuva oko 100 000 predmeta iz razdoblja od 14. do 20. stoljeća, od čega je javnosti predstavljeno stalnim postavom 3 000 eksponata na 2 000 metara četvornih prostora. Zbirka predmeta sastoji se od namještaja, stakla, metala, keramike, slikarstva, satova i tako dalje. Predstavljeni su stalnim postavom koji je raspoređen na tri kata, a osmišljen je 1995.godine.
Slika 9.1. 
Slika 9.2.
Slika 9.1. i Slika 9.2. - Zbirka namještaja
Zbirka Anke Gvozdanić nalazi se u stalnom postavu. Ona prezentira cjeline stambenog prostora koje dočaravaju kulturu stanovanja viših društvenih slojeva u Zagrebu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zbirka je nazvana po Anki Gvozdanić zbog njezinih donacija.
Zbirka arhitekture sadrži 974 umjetnine kao što su radovi domaćih i stranih arhitekata.
Zbirka keramike prikazuje keramičku proizvodnju europskog podrijetla koja datira iz posljednjih šest stoljeća.
Zbirka namještaja sa 1700 predmeta koji predstavljaju starinski namještaj od gotike do suvremenijeg dizajna.
Zbirka satova sadrži oko sveukupno 650 što đepnih, što kućnih satova od 17. stoljeća pa do danas. Radi se o bogatoj kolekciji satova prikupljenih iz Hrvatske i različith dijelova svijeta.
Slika 9.3. 
Slika 9.4.
Slika 9.3. - Zbirka stakla
Slika 9.4. - Zbirka satova
Uz navedene zbirke, tu su još i zbirka grafike, stakla,tekstila, tiskartsva, fotografije. Brojnost i zanimljivost svih ovih zbirki na neki način dokaz su materijalnog bogatstva ovog muzeja.
O svim materijalima brine muzejska restauratorska radionica.
Povremene izložbe, iako ih nije bilo za vrijeme mog posjeta, održavaju se često. Upravo je u pripremi izložba nazvana „Art deco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata,“ koja predstavlja duh vremena dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća. Izložbe su popračene stručnim vodstvima i tematskim predavanjima, koja su preporučljiva svim posjetiteljima, kako bi njihovo razgledavanje bilo što poučnije.
Slika 9.5. 
Slika 9.6.
Slika 9.5. i Slika 9.6. - Zbirka tekstila
U sklopu muzeja nalazi se i muzejska knjižnica s fondom od oko 65 000 knjiga, časopisa i priručnika iz povijesti umjetnosti, umjetničkog obrta i srodnih područja, kao i museum shop u kojem možete izabrati suvenir koji će vas posjećati na posjet kultnom mjestu.
MUZEJ PREKINUTIH VEZA
"Ljubavno pismo na slomljenom staklu"
"Ovo ljubavno pismo napisala sam svojoj do tada životnoj ljubavi pred kraj naše veze, prije deset godina. Živjeli smo u različitim zemljama, a meni bolje ide pisanje nego telefonirane kada su ovakve stvari u pitanju, (a osim toga, cijena međunarodnih poziva u to vrijeme je bila prilično visoka.) Poslala sam e-mail što je tada bio relativno nov način komunikacije u našoj vezi- da ga pitam na koju adresu da mu nešto pošaljem. Prekinuo je samnom u odgovoru na moj mail, što mi se činilo jadnim. E- mail sam na kraju izbrisala, ali sam sačuvala pismo. Budući da se radilo o svojevrsnom artefaktu ( pravom, rukom napisanom pismu), zalijepila sam ga na staro ogledalo koje sam ionako htjela baciti i razbiti ga. Učinilo mi se to kao katarzični ritual, a i izgledalo je fora. Uz pomoć noža X-acto izbrusila sam oštre bridove i sada je očuvano kao izumrli primjerak."
San Francisco, SAD
Bila je ovo jedna tužna ljubavna priča kojom Vas uvodim u Muzej prekinutih veza.
Muzej prekinutih veza izvorna je hrvatska ideja Olinke Vištice i Dražena Grubišića. Do ideje su došli 2006. godine nakon što su odlučili prekinuti vezu i podijeliti svoju imovinu. Naravno, od nekih stvari bilo im se teško odvojiti, pa su odlučili osnovati muzej gdje će takve stvari iz svoje veze pohraniti. U protekle četiri godine održavali su izložbe na raličitim mjestima u svijetu, od Amerike , Europe do Afrike.
Slika 5.1. 
Slika 5.2.
Slika 5.1. - Muzej prekinutih veza
Slika 5.2. - Ljubavno pismo na slomljenom staklu
Slika 5.3.
Slika 5.4.
Slika 5.3. - Figure koje svjedoče o prekinutoj vezi
Slika 5.4. - Prekooceanski prekid putem Skypea
Na svim mjestima zaintrigirali bi velik broj ljudi.
U rujnu ove godine u srcu Zagreba, na Gornjem gradu, u Ćirilometodskoj ulici, otvorili su muzej. Muzej predstavlja spoj predmeta i emocionalne priče. Postav muzeja stalno se proširuje. Svatko može u njemu pohraniti detalje koji ih podsjećaju na prekinutu ljubav.Većina predmeta pristiže poštom iz različitih krajeva. Mnogi takvim činom pokušavaju baciti u zaborav sve ono što ih podsjeća na trenutke prošle veze. Time okreću novu životnu stranicu bez onoga što im budi uspomene na prošlost.
Slika 5.5. 
Slika 5.6.
Slika 5.5. - Slika Ive Sanadera darovana od predsjednika Foruma Roma Hrvatske Kasuma Cane
Slika 5.6. - Opis slike
Muzej se satoji od nekoliko segmenata. Prvi je virtualni web muzej - svatko tko želi, na stranicama muzeja može postati korisnik i donator. Može kreirati bazu podataka u kojima će pohranjivati mail-ove, sms-ove, fotografije i slične stvari koje bude bolna sijećanja. Drugi segment jest postav materijalnih ostataka u izložbenom prostoru koji je podijeljen na dijelove s predmetima, dijelove s fotografijama, pismima i porukama povezanim s emocionalnom pričom. Treći segment jest takozvana ispovijedavaonica u kojoj svatko može snimiti svoju emocionalnu priču.
Nesumnjivo da je ovaj projekt također i nova turistička atrakcija koja postaje sve popularnija i posjećenija, ne samo od strane domaćih ljudi već i od strane turista iz inozemstva
ETNOGRAFSKI MUZEJ
„Tko nosi ne prosi“
„Ko pojde ma kud na put i u goste,
Triba da ponese u torbi što za jilo,
Jer ko zna, kako će bit dočekan.
Zato kažu: Ko nosi, ne prosi“
(Lovretić: Otok- narodni život i običaji, kraj 19.st)
U razdoblju od 25.11.2010.- 30.04.2011. u Etnografskom muzeju u Zagrebu održava se izložba „Tko nosi, ne prosi - s torbom po hrvatskim krajevima“. Autorica izložbe je Katarina Bušić. Izložbom je imala cilj prikazati raznolike kulturološke značajke torbi i srodnih transportnih pomagala u hrvatskoj tradicijskoj kulturi od zadnje četvrtine 19. stoljeća do danas, s brojnim regionalnim i lokalnim osobitostima. Prvi spomeni torbe i slikovni tragovi na staroegipatskim freskama datiraju iz 3. i 2. tisućljeća prije Krista.
Slika 4.1. 
Slika 4.2.
Slika 4.1. - Pletena torba
Slika 4.2. - Kolekcija torbi
Torba je zauzimala važno mjesto u svakodnevnom životu seljačkog stanovništva u Hrvatskoj tijekom 19. i 20. stoljeća. Koristila se u gospodarstvu kod obavljanja različitih poslova. Nosili su je ljudi različitih zanimanja i profila, te pripadnici obaju spolova.
Izložba je organizirana i promatra se po cjelinama: mala povijest torbe, muška- ženska torba, torba u gospodarstvu, s tradicijskom torbom po hrvatskim krajevima, tradicijska školska torba i neki naivni đaci, uloga torbe u običajima i vjrovanjima, tradicija i moda i ornamentika i simbolika.
Slika 4.3. 
Slika 4.4.
Slika 4.3. i Slika 4.4. - Predmeti iz indijanske kulture
Etnografski muzej osnovan je 1919. godine na poticaj trgovca tekstilom i tvorničara Salamona Bergera. Berger je ostavio jednu od prvih i najvećih zbirki narodnih nošnji i tekstila, koji se danas nalaze u stalnom postavu muzeja. Stalni postav muzeja potječe iz 1972. godine i sadrži sveukupno oko 5 000 predmeta. Prostor muzeja prostire se na 2832 metra četvorna. Sva građa u stalnom postavu predstavlja Hrvatsku podijeljenu u tri kulturne zone: panonsku, dinaridsku i jadransku, te tradicijsku kulturu naroda Afrike, Azije, Latinske Amerike, Australije i Oceanije.
Sustavno su obrađena pojedina područja tako da Muzej danas raspolaže izuzetno vrijednim tekstilnim predmetima s područja Posavine, Pokuplja, Slavonije i Baranje, gdje je moguće uočiti nekoliko faza odijevanja ili čak modnih stilova.
Slika 4.5. 
Slika 4.6.
Slika 4.5. i Slika 4.6. - Narodne nošnje
HRVATSKI MUZEJ NAIVNE UMJETNOSTI
Ako ni jednom do sada niste bili gost Muzeja naivne umjetnosti, možda se pitate što se krije iza naziva naivne umjetnosti.
Naivom se naziva umjetnost samoukih, narodnih i pučkih umjetnika uočenih po njihovom prepoznatljivom osobnom stilu i umjetničkom umijeću. Naiva - posebni je segment umjetnosti 20-og stoljeća.
Slika 1.1. 
Slika 1.2.
Slika 1.1. - Muzej naivne umjetnosti
Slika 1.2. - Ivan Generalić
Kada se govori o naivi u Hrvatskoj, isprva se radilo o stvaralaštvu seljaka i radnika, obrtnika umirovljenika itd. S obzirom da potječe od naroda nazvana je i „pučkom umjetnošću.“ Najuspješniji autori na našem prostoru s vremenom postali su profesionalni umjetnici, što našu naivu čini posebnom.
No, s obzirom da se radi o djelima običnog puka, ne znači da svaki rad pripada ovom segmentu umjetnosti. Da bi postao dio naivne umjetnosti autor treba imati svoj prepoznatljiv i poseban stil.
Muzej naivne umjetnosti potječe iz 1952. godine kada je osnovan kao Seljačka umjetnička galerija. Kasnije se mijenja u Galeriju primitivne umjetnosti.
Slika 1.3. 
Slika 1.4.
Slika 1.3. - Mijo Kovačić - Zimski pejsaž sa ženom (1965. tehnika: ulje, staklo)
Slika 1.4. - Ivan Rabuzin - Velika šuma (1966. tehnika: ulje, platno)
Muzej čuva oko 1600 umjetničkih djela poznatih hrvatskih naivnih umjetnika od 30- ih do 80- ih godina 20- og stoljeća.
U prvoj dvorani su smještene slike Ivana Generalića (1914-1992), prvog majstora Hlebinske škole, koji je među hrvatskim naivnim slikarima prvi ostvario osobni stil i visoku razinu umjetnosti. Izložena su njegova rana djela nastala početkom tridesetih godina, kada se naglašavala socijalna problematika
Druga je dvorana s djelima majstora Hlebinske škole iz drugog naraštaja, Ivana Večenaja (1920) i Mije Kovačića (1935).
Slika 1.5. 
Slika 1.6.
Slika 1.5. - Eugen Buktenica - Ribolov (1955. tehnika: ulje, platno)
Slika 1.6. - Sofija Naletilić Penavuša - Žaba kornjača (cca 1983. tehnika: tesano obojeno drvo, lak)
U trećoj dvorani nalaze se slike Ivana Lackovića Croate (1931-2004), autora sutonskih prizora (Jesen, 1964) i osebujnih melankoličnih, izduženih krajolika (Duga zima, 1966), jednog od najvrsnijih i najznamenitijih crtača svjetske naive.
Četvrta je dvorana sa slikama Ivana Rabuzina (1921), koji već krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina stvara djela osebujna i postojana stila, iznimne liričnosti
U petoj dvorani su djela Matije Skurjenija (1898-1990), uz Rabuzina i Feješa najistaknutijeg predstavnika nezavisnih umjetnika. Njegove slike odlikuju se fantastičnim motivima i nadrealnim ugođajem.
107 GODINA ZVJEZDARNICE ZAGREB
107. rođendan Zvjezdarnice Zagreb proslavila je 10.13.2010. godine. Za sve nastavnike i profesore s područja grada Zagreba održan je stručni program. Iako je taj dan zvjezdarnica bila zatvorena za javnost, građani Zagreba u mogućnosti su svaki dan posjetiti zvjezdarnicu na Gornjem gradu i promatrati nebo teleskopom.
Zvjezdarnica je otvorena 10.12.1903. na poticaj Hrvatskog prirodoslovnog društva.
Prvi upravitelj Zvjezdarnice bio je Oton Kučera.
“Našem astronomijskom opservatoriju dvojaka je svrha: 1. da prema svojim instrumentalnim sredstvima i radnim silama doprinosi napredovanju nauke same i 2. da navlastito u hrvatskoj inteligenciji i mladosti širi rezultate ove najuzvišenije, najljepše i najsavršenije nauke prirodne, pak da postane neko središte za sve, koji se zanimaju za ovu nauku u hrvatskom narodu."
Ugledu Zvjezdarnice pridonio je astronom August Kopff
Od samog početka djelovanja Zvjezdarnica je radila na promicanju znanstvenih spoznaja i popularizaciji astronomije, posebno među građanstvom i mladima. Važnu ulogu u popularizaciji astronomije imao je Gabrijel Divjanović, na čemu je radio gotovo tri desetljeća.
Kako je s vremenom raslo zanimanje za astronomiju, te dolazilo do uspješnih letova u svemir, tako su se i udodili novi oblici rada.
Organizirane su ljetne astronomske škole, natjecanja iz astronomije, kampovi, tečajevi itd. Veliki kulturološki doprinos Zvjezdranice i Hrvatskog prirodoslovnog društva jest nabava planetarija 1963. godine, koji je poklonjen Tehničkom muzeju, gdje je i danas u funkciji.
Besplatni tečajevi astronomije, kao i promatranje zviježđa teleskopom omogućavaju zainteresiranim građanima kvalitetno i zanimljivo ispunjavanje vlastitog vremena.
TEHNIČKI MUZEJ
Slika 6.1. 
Slika 6.2.
Slika 6.1. - Stroj za vađenje nafte
Slika 6.2. - Tehnički muzej - nove izložbe
24.11.2010 u 12 sati otvorena je izložba "Računjanje štapom i jezikom/ Logaritamska računala." Za sve one koji se žele upoznati s poviješću logaritamskih računala, kako ona uopće izgledaju, koje su sve vrste bile u upotrebi i kako se njima računa, izložba će biti otvorena do 2.1.2011. Autori izložbe su Vesna Dakić, Božidar Kanojet i Dejan Dragosavec.
Slika 6.3. 
Slika 6.4.
Slika 6.3. i Slika 6.4. - Stara vatrogasna vozila
Ideja o osnivanju te vrste muzeja kod nas potječe još od kraja 19. stoljeća, pa je jedno vrijeme u Zagrebu i postojao Trgovačko-obrtnički muzej. Prava povijest Tehničkoga muzeja započinje 21. prosinca 1954. godine kada je donesena odluka o njegovu osnivanju. 1959. je važna godina za Muzej jer mu je tada dodijeljena današnja lokacija, na Savskoj cesti 18. Objekti koje je dobio Muzej napravljeni su 1948. godine (projektant Marijan Haberle, dipl. ing. arhitekture) za potrebe Zagrebačkog velesajma. Građeni su od drvenog materijala i bili privremene namjene. Nakon preseljenja Velesajma na novu lokaciju, spomenuti su objekti služili za različite društveno-sportske aktivnosti, a kasnije su dodijeljeni Muzeju, koji se i danas nalazi u njima.
Muzej u stalnom postavu ima slijedeće odjele:
- Vatrogastvo koje prikazuje razvoj vatrogasne tehnike kroz povijest. Od kada čovjek upotrebljava vatru, od tada se bori s njom kao izvorom opasnosti
- Astronautika s planetarijem
Izloženi su najpoznatiji modeli svemirskih letjelica, raketa- nosača koji prikazuju razvoj astronautike. Najatraktivniji je svakako planetarij, u kojem se prikazuje izgled zvjezdanog neba od Sjevernog pola prema ekvatoru.
Slika 3.5. 
Slika 3.6.
Slika 3.5. i Slika 3.6. - Odjel za astronautiku
- Kabinet Nikole Tesle Pred posjetiteljima izvode se pokusi, te se približava život i djelo Nikole Tesle raznim multimedijalnim sadržajima. Kabinet je rekonstruiran 2006. Rekonstrukcijom postao je suvremeniji, dinamičniji i stalno dostupan posjetiteljima. Tribina s devedesetak sjedećih mjesta dijeli prostor za posjetitelje na tri dijela u kojima su multimedijski prikazani djetinjstvo, školovanje, život i rad u Americi te odlikovanja i priznanja Nikole Tesle.
Slika 6.7. 
Slika 6.8.
Slika 6.7. i Slika 6.8. - Kabinet Nikole Tesle
-Rudarstvo, tehnologija i nafta
Promet- prikazuje povijesni razvoj sredstava na kopnu, vodi i u zraku. Čovjek je tijekom vremena svladavao vodene prepreke, osvajao prostranstva kopna, te u novijem dobu poletjeo na Mjesec, čime je pobjedio i Zemljinu gravitaciju.
Osnove poljodijelstva s aprijarijem- odjel koji upoznaje posjetitelje s osnovnim pojmovima vezanim za obradu tla i alatima koji se koriste u tu svrhu. Podijeljen je na zbirku kopaćih sprava ( motike i lopate) i zbirku oračih sprava ( rala, plužice i plugovi)
MUZEJSKO MEMORIJALNI CENTAR DRAŽEN PETROVIĆ
Slika 3.1. 
Slika 3.2.
Slika 3.1. - Kip na trgu Dražena Petrovića
Slika 3.2. - Dražen Petrović u mladim danima
" Nikad nisam propustio jutranji trening. Nikad. Uzmem loptu,ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. Satima sam znao driblat stolice. I uživati"
Muzejsko memorijalni centar otvoren je 2006. godine zajedničkim naporima Zaklade Dražena Petrovića u suradnji s Vladom RH, gradom Zagrebom i Hrvatskim športskim muzejom. Muzej je bio ideja Biserke i Joleta Petrovića, Draženovih roditelja, a projektirali su ga poznati arhitekti Andrija Rusan i Nikša Bilić.
Muzej nudi priliku iskusiti Draženov život i postignuća kao čovjeka i sportaša izuzetne vrijednosti.
Nije se bojao nikoga. Ni Micheal Jordana. Kad mu je Jordan govorio u Barceloni '92 " Zabit ću ti kroz oči " odgovor je uvijek bio isti " I ja tebi " . Primio je loptu i zabio. Bio je karakter kojeg je bilo nemuguće slomiti.
Stalni izložbeni postav slijedi Draženov životni put. Svaka prikazana tematska cjelina nosi naziv mjesta djelovanja Dražena Petrovića: Šibenik, Zagreb, Madrid, NBA liga, reprezentacija, svijet i Hrvatska.
Osim Draženovih dokumenata, odlikovanja, medalja, umjetničkih slika, izloženi su i predmeti svakodnevne uporabe kao oprema i stvari koje svjedoče o Draženovom javnom i privatnom životu. Također, posjetitelji su u mogućnosti uživjeti se u Draženov život putem multimedijalnih sadržaja.
Slika 3.3. 
Slika 3.4.
Slika 3.3. i Slika 3.4. - Medalje i pehari
"Ne može stajat na nogama, a ipak igra. Ne želi ispustiti startnu poziciju. Ni mrtav mi neće dati priliku. Dobro zna da bih je iskoristio."
Draženova baština živi u sjećanju velikog broja poklonika košarke širom svijeta. Kroz svoje nepogrešive izvedbe u dresovima Šibenke i Cibone, Dražen je promovirao Hrvatsku košarku na internacionalnom planu, te je vrlo brzo postao poznat pod nadimkom košarkaški Mozart. Taj nadimak je dobio zbog toga što je uspio košarku pretvoriti u umjetnost u kojoj je uvijek davao maksimum. Postavio je nove standarde u igri, čak i van granica bivše države; prvo igrajući u Španjolskoj za Real Madrid, a kasnije i u NBA ligi igrajući za Portland i New Jersey.
Hrvatska, na koju je Dražen bio ponosan, slavi ga kroz ovu instituciju.
" Znaš, ja sam svoje sinoć napravio. Najbolje što sam mogao. Nije bilo dovoljno. Ništa, sutra je novi dan"
MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI
Građen je prema projektu arhitekta Igora Franića. Kamen temeljac postavljen je 2003, a otvoren je 11.12.2009. Utemeljen je 1954. godine osnivanjem Gradske galerije suvremene umjetnosti u palači Kulmer na Gornjem gradu, s ciljem dokumentiranja i promoviranja suvremene umjetnosti
Slika 2.1.
Slika 2.1. - Muzej suvremene umjetnosti
Muzeolog Barry Lord iznio je tezu da se muzej u prvom redu treba baviti ljudima, a ne predmetima. To se može protumačiti na način da pored poštivanja arhitekture, svaki posjetitelj ulazi u muzej s različitim iskustvom, obrazovanjem , potrebama i slično, te kao takav sam stvara predodžbu o onome što vidi.
Ono što se nalazi u stalnom postavu
Cjelina PROJEKT I SUDBINA koja okuplja umjetnike koji su svoj život poistovjetili s programatskim cjelinama koje postavljaju pred umjetnost.
U cjelini UMJETNOST KAO ŽIVOT prezentirane su umjetničke pojave i umjetnici koji na umjetničko djelo gledaju prije svega kao na društvenu činjenicu. Koristeći se različitim medijima progovaraju o svom društvenom poslanju. Djela tih umjetnika u muzeju predstavljena su pomoću dokumentacije koja u obliku muzejske instalacije iznova stječe značenje originala.
Slika 2.2.
Slika 2.1. - Umjetnost kao život
UMJETNOST O UMJETNOSTI ima introvertiran pristup jer umjetnička djela kao da su nastala u interakciji s umjetnošću. Izgleda kao da komentiraju povijesni razvoj.
VELIKA ENIGMA SVIJETA prikazuje djela kao odraz subjektivnog jezika autora, njegovu visoku individualnost, slobodu i neuklopljenost u društvo.
RIJEČI I SLIKE- slika vrijedi tisuću riječi.
Slika 2.3.
Slika 2.3. - Vjenceslav Richter (Omilje, Hrvatska 1917. - Zagreb, Hrvatska, 2002.)
slika 2.4.
Slika 2.4. - Jan Faber - Četiri godišnja doba - Grob nepoznatog računala 1994/1995
