Marketing
HRVATSKI MUZEJ NAIVNE UMJETNOSTI
Ako ni jednom do sada niste bili gost Muzeja naivne umjetnosti, možda se pitate što se krije iza naziva naivne umjetnosti.
Naivom se naziva umjetnost samoukih, narodnih i pučkih umjetnika uočenih po njihovom prepoznatljivom osobnom stilu i umjetničkom umijeću. Naiva - posebni je segment umjetnosti 20-og stoljeća.
Slika 1.1. 
Slika 1.2.
Slika 1.1. - Muzej naivne umjetnosti
Slika 1.2. - Ivan Generalić
Kada se govori o naivi u Hrvatskoj, isprva se radilo o stvaralaštvu seljaka i radnika, obrtnika umirovljenika itd. S obzirom da potječe od naroda nazvana je i „pučkom umjetnošću.“ Najuspješniji autori na našem prostoru s vremenom postali su profesionalni umjetnici, što našu naivu čini posebnom.
No, s obzirom da se radi o djelima običnog puka, ne znači da svaki rad pripada ovom segmentu umjetnosti. Da bi postao dio naivne umjetnosti autor treba imati svoj prepoznatljiv i poseban stil.
Muzej naivne umjetnosti potječe iz 1952. godine kada je osnovan kao Seljačka umjetnička galerija. Kasnije se mijenja u Galeriju primitivne umjetnosti.
Slika 1.3. 
Slika 1.4.
Slika 1.3. - Mijo Kovačić - Zimski pejsaž sa ženom (1965. tehnika: ulje, staklo)
Slika 1.4. - Ivan Rabuzin - Velika šuma (1966. tehnika: ulje, platno)
Muzej čuva oko 1600 umjetničkih djela poznatih hrvatskih naivnih umjetnika od 30- ih do 80- ih godina 20- og stoljeća.
U prvoj dvorani su smještene slike Ivana Generalića (1914-1992), prvog majstora Hlebinske škole, koji je među hrvatskim naivnim slikarima prvi ostvario osobni stil i visoku razinu umjetnosti. Izložena su njegova rana djela nastala početkom tridesetih godina, kada se naglašavala socijalna problematika
Druga je dvorana s djelima majstora Hlebinske škole iz drugog naraštaja, Ivana Večenaja (1920) i Mije Kovačića (1935).
Slika 1.5. 
Slika 1.6.
Slika 1.5. - Eugen Buktenica - Ribolov (1955. tehnika: ulje, platno)
Slika 1.6. - Sofija Naletilić Penavuša - Žaba kornjača (cca 1983. tehnika: tesano obojeno drvo, lak)
U trećoj dvorani nalaze se slike Ivana Lackovića Croate (1931-2004), autora sutonskih prizora (Jesen, 1964) i osebujnih melankoličnih, izduženih krajolika (Duga zima, 1966), jednog od najvrsnijih i najznamenitijih crtača svjetske naive.
Četvrta je dvorana sa slikama Ivana Rabuzina (1921), koji već krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina stvara djela osebujna i postojana stila, iznimne liričnosti
U petoj dvorani su djela Matije Skurjenija (1898-1990), uz Rabuzina i Feješa najistaknutijeg predstavnika nezavisnih umjetnika. Njegove slike odlikuju se fantastičnim motivima i nadrealnim ugođajem.
Post je objavljen 14.12.2010. u 15:19 sati.