_m

.
.
uzmeš te dane
kad ti je svejedno
koji prekidaju niz oduševljenja
ponište autonomiju
i povedu te na poprište plastificiranja uvjerenja
akordi glazbe postaju odbojnici
zrak od vode tijesak
a prostor se suzi
amorfnom geometrijom linija
praktično si dodatak vlastitoj misli
nisi joj vodilja
nema te u prioritetu
i tek si joj opcija
na stotom redu stadiona
u mnoštvu istog pogleda travnjaku

vrijeme se negdje drugdje
simplificirano prianjanjem mesa do kosti
na drugoj strani pokretu predaje
pa ovaj hod u prazno škripi
odzvanjajući u grudima kritički rezonantnije

razodjeven kožom instinktno trebaš Sunce
komadić topline
jer od žerave koju nosio si
sad ugarak skrivaš pred svima
kao da važno je bilo kome
što ti je svejedno

ne želiš sablazan
nuditi protokolarnim osmjesima
ne želiš se
vidjeti ogoljen u njima
.
.

Oznake: studeni