rasjedi
.
. sviknuo si se na rasjede noći s njima preskačeš snove svjestan prianjanja anomaliji većine kao: ništa se ne može! dok posvuda lete strugotine sjećanja gotovo svaku pratio bi do svake još jednom bio tražeći joj kopču do slijedeće inače nije uobičajeno i tako samo jedan u fragmentima ostavljen san porušit će sve postojeće moguće i kao da je ništa od koje svijest počinje i kao da ničega nema kamo bi počeo dan kao da poslije zime nikada nije proljeće gledaš se u vjetrovitom podnožju visa zaglavljen ne svojom voljom ne jer hoćeš stao si jer ne tvoje uroti je sklono do onoga što zavodljivo najlakše se stječe . . Oznake: studeni |