Evo, odlučih napisat nešto i ovdje. Istina, stvarno sam već i zaboravila da imam blog, ako sam već na netu, to je msn il fejs i neki forumiči i ostali šitovi. Ovisnost, jel.
Od zadnji put kad sam pisala ovdje, na novu godinu ako se ne varam, promjenilo se užasno puno stvari u mom životu. Od onih ogromnih, bitnih, do sasvim nevažnih sitnica.
Promjenila sam se, osjetim to i ja, kao i drugi. Promjenilo se i dosta ljudi u mom okruženju. Kao da se najednom sve promjenilo. Osjećam se kao u onim tinejđerskim knjigama kada djete jednostavno osjeti da odrasta. Ne, ne želim reći da sam dosada živjela u mašti i ružičastom balonu. Uvijek sam mislila da sam više realna nego sanjar, al sada se bojim da sam još realnija. Ako mogu biti više.
x


Uvijek se sve vrti oko ljudi. Uvijek moje raspoloženje ovisi o ljudima oko mene, oni koji su tu, ili koji nedostaju, kao jedan dio slagalice. Ako fali makar i jedan dio, nije savršeno.
U neke osobe sam se stvarno iznenadila, neugodno ili ugodno.
Ispadaš bezobrazan ako si iskren, i ako sve ljudima kažeš u lice, a dobra si osoba ako misliš to isto ali im pričaš iza leđa. Nikada mi nije bila jasna ta bolesna ljudska logika.
Netko me je pitao, otkad je to tebi, Ana, stalo do toga što drugi misle? I ne znam odgovor, mislim da nikoga baš ne boli briga za to.
Obučeš se kako želiš, jer želiš da ljudi imaju nekakav dojam o tebi, šminkaš se kako želiš zbog istoga. Iznosiš svoja stajališta, ne isključivo zbog sebe. Jednostavno, sve se vrti u krug.
x