Marketing
Cause I can't always be around.
Evo, odlučih napisat nešto i ovdje. Istina, stvarno sam već i zaboravila da imam blog, ako sam već na netu, to je msn il fejs i neki forumiči i ostali šitovi. Ovisnost, jel.
Od zadnji put kad sam pisala ovdje, na novu godinu ako se ne varam, promjenilo se užasno puno stvari u mom životu. Od onih ogromnih, bitnih, do sasvim nevažnih sitnica.
Promjenila sam se, osjetim to i ja, kao i drugi. Promjenilo se i dosta ljudi u mom okruženju. Kao da se najednom sve promjenilo. Osjećam se kao u onim tinejđerskim knjigama kada djete jednostavno osjeti da odrasta. Ne, ne želim reći da sam dosada živjela u mašti i ružičastom balonu. Uvijek sam mislila da sam više realna nego sanjar, al sada se bojim da sam još realnija. Ako mogu biti više.
x
Uvijek se sve vrti oko ljudi. Uvijek moje raspoloženje ovisi o ljudima oko mene, oni koji su tu, ili koji nedostaju, kao jedan dio slagalice. Ako fali makar i jedan dio, nije savršeno.
U neke osobe sam se stvarno iznenadila, neugodno ili ugodno.
Ispadaš bezobrazan ako si iskren, i ako sve ljudima kažeš u lice, a dobra si osoba ako misliš to isto ali im pričaš iza leđa. Nikada mi nije bila jasna ta bolesna ljudska logika.
Netko me je pitao, otkad je to tebi, Ana, stalo do toga što drugi misle? I ne znam odgovor, mislim da nikoga baš ne boli briga za to.
Obučeš se kako želiš, jer želiš da ljudi imaju nekakav dojam o tebi, šminkaš se kako želiš zbog istoga. Iznosiš svoja stajališta, ne isključivo zbog sebe. Jednostavno, sve se vrti u krug.
x
All the white horses are still in bed
I tell you that Ill always want you near
You say that things change my dear
Osjećam da gubim neke ljude, osjećam to, gledam kako se to događa i ne činim ništa. Ovo zadnje me najviše boli. Možda tako treba biti, možda smo previše izdržale, a možda nikako nije u redu.
Ja ne znam više, iskreno ne znam. Ne znam ni zašto mi sad suza ide niz lice dok ovo pišem.
Neke nekontrolirane emocije se pojavljuju samo dok razmišljam o Njoj. Ne znam je li joj stalo više, jel me zaboravila, tko me je zamijenio. Tko ju nasmijava, tko joj briše suze, tko ju sluša, tko ju voli? Više ništa ne znam.
Voljet ću te zauvijek, to ne zaboravi.
Pobjedit ćemo što treba i kog treba. Samo me drži za ruku kao i do sada.
x
Opet, neke osobe odlaze, druge mi dolaze u život. Lijepo je znati kad imaš nekoga tko te voli do nekih nemogućih mjera u ovim godinama, koga uvijek oraspoloži samo kad te vidi, kad mu se nasmiješ, tko ti kaže da si slatka dok se ljutiš.
I baš me briga ako zaslužujem bolje.
x
Never change
All the white horses
Post je objavljen 03.05.2009. u 23:10 sati.