Ustala se kao i svakoga dana do sada. Brzo je navukla majicu koja joj je prva došla pod ruku, hlače, stavila olovku na oči.
Izletjela je iz kuće što je prije mogla. Nije željela vidjet ikoga iz kuće. No, stara je bila u boravku, pijana kao i inače. Počela joj je nešto govorit ali Dee ju nije čula. Žurila se, nije joj trebao još jedan neopravdani.
Uletila je u bus, opet stara lica u njemu. Stara lica, ona od kojih je bila ummorna. Mrzila je mjesto u kojem živi. Mrzila je i te ljude... bili su sebični i okrutni. Sjela je na zadnje sjedalo i stavila slušalice u uši. Pustila si je svoju najdražu pjesmu i pustila se na razmišljanje. Imala je toliko problema, i u školi, i u privatnom životu. I iako je imala ljude koji ju vole, nikada nije bila zadovoljna, mislila je da nikome nije stalo. Suza joj je počela klizit niz lice.. Ali se nije htijela tu slomiti, u busu prepunom ljudi koje poznaje. Nije im željela priuštiti da ju vide kako je slaba i jadna.
Željela je biti ono što nije. Da prekine crne misli, uzela je knjigu i počela ponavljati. Škola je pri kraju a ona fiziku vrlo vjerovatno pada. Čitala ali se nije mogla koncentrirati. Misli su joj lutale daleko od onog što je čitala. Jedva je čekala da dođe u školu, da vidi Amy, svoju najbolju prijateljicu i jedinu osobu koja ju je uz njezina dečka Joe-a razumjela. Amy je njoj uistinu mnogo značila. Osoba koja ju je mogla nasmijati, osoba koja ju je razumijela, i to ne zato jer joj se sviđa razumijeti nekog nego zato jer je bila u sličnim problemima, i voljela je Dee.
---------------------------------------------





----------------------------------------------

Njezina stanica. Amy nije ušla u bus. Dee se čudila, Amy inače uvijek ide busom s njom u školu. No dobro "Sigurno ju je stari odvezao", mislila je. Umorna od jučerašnje svađe sa starcima zažmirila je još koju stanicu do škole, i pustila se na razmišljanje.


---------------------------------------------



Ušla je u razred. Kasnila je koju minutu, ali ova kuja iz kemije se počela derati na nju kao da je ubila čovjeka. Dok se, kao i inače, pravila da sluša najgore uvrede o sebi, misli su joj bile negdje daleko od kemičarkinih riječi. Protiv svoje volje se ispričala i počela ići prema svojoj klupi.
Kemičarka danas očito nije bila dobre volje. Pozvala ju je na ploču samo zato jer je kasnila, a i tako ju je mrzila. Dee je u razredu začula uzdahe olakšanja. Ajde, bila je sretna što se barem neki ne osjećaju kao ona, što je nekima popravila dan. Ludača je napisala neke formule i postavila zadatak. Dee je samo gledala u ploču. Na pitanje hoće li jedan ili će to riješiti, odgovorila je "Ovo prvo."
Barem to, ne mora se tamo mučiti pred pločom. Pošla je u pravcu svoje klupe. Jedva je čekala da vidi Amy-no nasmješeno lice. No, nje nije bilo u klupi. Čudno joj je to bilo. Jučer su se čule, i sve je bilo normalno. "Možda se razbolila" prozujalo joj je kroz glavu.. "Da, sigurno je to"
Ali u zadnje vrijeme Amy je bila stvarno čudna, često je izbivala iz škole, radila je probleme. Dee, zatrpana svojim problemima, gotovo da to nije ni zamjećivala.



--------------------------------------------



Pretrpjela je taj dan u školi i otišla se naći s Joe-om. Čekala ga je par minuta jer je on išao iz škole. Sjela je na klupu u parku. došao joj je s leđa. Poljubio ju je i nježno zagrlio. Bio je drukčiji danas, nije to isti Joe. Ovaj Joe ju je drukčije poljubio, drukčije zagrlio. Gledao ju je na drugi način. U njegovom pogledu je bilo sažaljenja. Dee se uznemirila. Rekao joj je da se smiri. Da sjedne, pa da će joj sve objasnit. Pomislila je na prevaru. "Ali ne, on mi to ne bi napravio."
Primio ju je za ruku. Ona ju je izmaknula. Nije željela osjetit njegov dodir na sebi. Osjećala se jadno. Osjećala je nešto loše u zraku. Samo pitanje je bilo što. "Prijeđi na stvar", pogledala ga je hladnim pogledom ispod obrve. Rekao joj je: "Tvoja prijateljica, štoviše i moja prijateljica... Amy.." Dee je skočila s klupe, "Što, što je bilo s Amy". Joe ju je zagrlio, "Nema je više".
"Kako je nema? Reci mi da me zezaš, molim te Joe", povikala je kroz plač. Suze su joj se slijevale niz lice, nije mogla vjerovati, gledala je u Joe-a i čekala da kaže da ju zeza. "Predozirala se, Dee, jako mi je žao ljubavi, uz tebe sam."
Osjetila je kako se ruši... Osjetila je kako joj srce puca, kako gubi dio sebe.





-------------------------------------------


Probudila se, ležala je na klupici, Joe je bio do nje. Pitala ga je jel to sanjala. Rekao je da, nažalost, nije. Puna očaja gledala je u njega. Voljela ga je, i njegove tople oči, bio je uz nju sada, kada joj je najteže. Pitala ga je zašto je to učinila. Rekao je da ne zna, saznao je to od njezine stare. "Joe, obećala je da neće više, da je čista. Zajedno smo prestale, i rekla sam joj ako joj ne bude išlo neka kaže, pomoći ću joj. Mrzim se, ja sam kriva, nisam to ni vidjela, a najbolja prijateljica mi je. Zašto je opet počela" govorila je kroz suze.
"Ne znam Dee, moralo je valjda biti tako. Nemoj govorit da si ti kriva, nitko nije kriv, ili smo svi krivi, nismo joj smjeli dopustit da se opet navuče", zagrlio ju je..




"I sada je gotovo. Moje Amy više nema."
Šutjeli su nkoliko sati, samo su razmišljali, bez ijedne riječi. Bolje im je bilo skupa. Oboje su je voljeli. Dee je bila sretna zbog njega, bila je sretna što je on sada uz nju, što ju razumije, kao i uvijek.
"Joe", tiho je šapnula.. "Ja idem doma, idem se malo odmoriti i razmisliti o svemu."
"Hoćeš da te otpratim?"
"Ne, mogu sama. Dobro sam, zbilja."
"Dobro, ali zovi me ako ti nešto suludo padne na pamet, ili ako ti trebam. Znaš da sam tu uvijek za tebe!?"
Još jednom su se poljubili i Dee se uputila kući. Jedva je hodala, koraci su joj bili teški i umorni. Plakala je kao nikad dosad.





--------------------------------------------

Došla je doma. Starci nakon dugo vremena nisu bili pijani, nisu se čak ni svađali. Stara joj je došla i zagrlila ju. "Mala, čula sam što se dogodilo, žao mi je, tu sam ako me trebaš."
Dee je promucala nekako hvala i pobjegla u svoju sobu. Živciraju ju odmah čim dođe, sad im je kao stalo. Gdje su bili dosada, mislila je. Konačno je bila sama. Našla je u ladici vodku od subote. Pila je osjećajući se bolje. Pustila si je pjesmu koju je Amy najviše voljela. Plakala se još više, čim je vidjela sliku njih dvije zagrljene. Bila je predivna, predobra osoba.
"Zašto Bože, što ti je ona skrivila, što sam ti ja skrivila?.. Ma da.. što se zavaravam, kakav Bog???"
Razmišljala je o Amy u svoja četiri zida. Nekako joj sada nisu odgovarala. Nije željela biti sama u toj sobi, uvijek je s njom ona bila tu. Razgovarale bi, zezale se.. Potupuno su razumijele jedna drugu. Bile su jako povezane, kao sestre, što su uvijek i govorile da jesu.

--------------------------------------------



Polupijana, izašla je kroz prozor svoje sobe van. Nije željela vidjeti nikoga. Otišla je u park. Tamo je bila "stara ekipa". Družila se s njima par mjeseci dok nije odlučila "skinut". Htijela ih je zaobići, i sama sjesti ispod nekog drveta, ali oni su ju primjetili i pozvali. "Otići ću ih pozdraviti", mislila je. Vidjela je Nicole. Najbolje ju je poznavala od tog društva. Nije ličila na nju. Skroz je propala, koka ju je totalno uništila. Veliki podočnjaci, stara i prljava odjeća. Nije izgledala lijepo, ali čim joj je Dee prišla ova je uzviknula "Kako si Dee?? Ja sam sretna."
"Dobro sam Nicole. Vidim da si i ti", rekla je i mislila o tome kako se ni Nic nije uspjela izvući
"Nego šta, pa pogledaj me, osjećam se ko ptičica. Neeeegoo, daj mi reci, šta je s onom malom Amy, nema je danas?"
"Kako to misliš, Nic, ona se predozirala."
"Čekaj, ti pričaš o onoj Amy koja se počela skidat skupa s nama, pa je opet počela, zajedno samnom", nasmijala se Nic, pomalo zlobno.
"Da, ta Amy, moja najbolja prijateljica"
"Žao mi je, Dee. Znaš, nije htijela da znaš da je opet počela, nije te htijela povrijedit. Ajde, moraš se malo razveselit, idemo do ekipe, možda se nađe nešto za tebe", rekla je Nic pogledavši je tužno ,vjerovatno joj prestaje djelovati, pomislila je Dee.
"Ne, Nic, čista sam već neko vrijeme. Ne želim "ništa za mene".", odgovorila je Dee nesigurno, kao da pokušava sebe uvjeriti u to što govori.
"Sorry, mislila sam ako trebaš, znaš da se osjećaš malo bolje."
----------------------------------------------

Sjedila je s njima, i promatrala ih. Tako je žudila za drogom. "Samo malo", mislila je "Samo da to još jednom osjetim"...
Pozvala je Jake-a na stranu. On je rekao "Ja častim, welcome back"
Iako je bila zbunjena, i nije htijela opet početi, povukla je.
Kako se dobro osjećala ušmrkavajući. Zaboravila je sve probleme. Kao da su nestali. I ne samo problemi, nestalo je se oko nje, ono društvo bilo je samo točka na cijelom svijetu koji je sada gledala.
Gledala je svijet. Tako je lijep. Sve je tako lijepo i predivno. Legla je na travu i gledala u nebo. Opet je vidjela njegovu ljepotu. Ova predivna plava boja, kao da ju je zvala u svoa prostranstva. Skakala je, pokušavala dohvatiti nebo, s osmjehom na licu.
Nije joj uspjevalo, pa je razočarana legla natrag na mekani travnjak. Prestaje, osjetila je. "Neeee." Mrzila je taj osjećaj, taj osjećaj prijelaznosti u stvarnost. Nije to htijela, htijela je sreću, onu sreću koju donosi droga.


Potrčala je ekipi, oni su joj djelovali sretno, sada ih je konačno opet shvaćala. Našla je Jake-a. "Molim te Jake, još samo gram, platit ću ti sutra, obećajem."
"Dee, dosta ti je, ne pretjeruj. I nije SAMO gram."
"Jake, kada ti ja nisam platila?? Znaš da sam uvijek točna s lovom. Ajde, molim te. Duple pare dobivaš."
"Držim te za riječ. Evo..." rekao je Jake vidljivo sretan što dobiva još jednog "kupca", i pružio joj ispod ruke ono što je tražila.
Sretna, ušmrkala je sve. Nije stajala. Nije mogla.. bilo joj je tako lijepo..
Svijet je opet bio predivan... Nestala je stvarnost, sanjala je predivne snove. Željela je da traje zauvijek.

Još jedan dan, i upisi.
Imam 57 bodova, dodajmo da sam ih trebala imati više, i nemam ideje di da se upišem.
Htijela sam u drugu, ali brijem da nemam šanse da tamo upadnem. I ne znam, tamo di hoću nemam bodove, a tamo di neću imam.
Savršeno.
I sad sam toliko živčana i ne znam što da radim.
Dakle, ljudi ako imate nekakav prijedlog, recite.
Šta ja mogu, ne znam što hoću i što želim biti. Zapravo, ja bih i dalje htijela biti ona mala klinka koja se ni oko čega ne mora brinuti. Htijela bi se samo igrati i zajebavati. I zašto ne može tako biti?
Glupa srednja, mrzim juuuu.