Snovi.
Ne volim snove.Nikad ne sanjam lijepo.Uvijek su to snovi od kojih više ne mogu spavati, snovi kojih se bojim.
Mrzim ih.
Ovu noć uopće nisam spavala, štoviše, stalno sam nešto sanjala.
Ono najgore je bilo ovako.
Budim se...ne u krevetu.Zapravo, da to je nekakav krevet.Stakleni, kao u filmovima.
Oko mene skakuće neki znanstvenik.Zao, ružan, i bijele rasčušane kose.
Osjećam da mi noge drvene.
Da, postale su plastične.Crvene boje.
Počinjem izbacivati iz usta neku tekućinu,isto crvena.
Najednom se nalazim u kadi.Koljeno mi je krvavo i izudarano.I dalje izbacujem tekućinu.
Sada se budim zastvarno.Užasno sam se bojala.
Ne znam uopće otkud ti snovi.Jel to nešto u podsvjesti?
Mislim kakve ja veze imam sa vragovima,kad se u snovima pretvaram u njih?
Strašno.
I mrzim kad me netko pitaš jel sanjariš?
Ne normalno.
To me podsjeća na snove.
A i ako sanjam nešto dobro, onda se razočaram jer je toliko nestvarno i znam da nikada neće biti tako.
Dakle, zaključak snovi su pušiona.I oni loši, a i oni dobri.
|