Svjetionici u noći

srijeda, 10.05.2006.

Danas

Danas neću napisati ništa. Jednostavno nisam raspoložen. Nekako sam dobre volje jer sam dan proveo s prijateljima i shvatio sam da su me počeli mijenjati, i to nabolje. Iz mene više ne progovara cinizam, barem ne kao prije, i čini mi se da se pomlađujem, barem u duši. Sretan sam. A svi vi koji sada u meni tražite utjehu, danas je nećete naći, barem ne ovdje, gdje je tražite, a na krivom ste mjestu. U duhu svoje opsjedntosti citatima i mudrim izrekama, za sve vas u spleenu imam samo jedan:

"U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe."

Lijep je, zar ne. Žalit ću se nekog drugog dana, kada sunce neće tako jako sjati, i ono na nebu, pa i ono u meni. ali u čemu se uopće razlikuju? Ni u čemu? Griju i jedno, i drugo. I mene i druge ljude.
- 22:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Ukratko, to su moje vizije, snovi, a ponekad misli. Ne treba to shvaćati ozbiljno osim u mojem svijetu, no on sigurno neće pobjeći iz moje glave. Iako...možda bi i to bilo u redu.

Linkovi

Prijateljski blogovi

Ova pjesma me podsjeća na mene nekada, kao da je za mene pisana, a tu je recitacija i interpretacija Rade Šerbedžije koju možete skinuti

  • SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

    Kako je teško biti slab,
    kako je teško biti sam,
    i biti star, a biti mlad!

    I biti slab, i nemoćan,
    i sam bez igdje ikoga,
    i nemiran, i očajan.

    I gaziti po cestama,
    i biti gažen u blatu,
    bez sjaja zvijezde na nebu.

    Bez sjaja zvijezde udesa,
    što sijaše nad kolijevkom,
    sa dugama i varkama.

    - O Bože, Bože, sjeti se
    svih obećanja blistavih
    što si ih meni zadao.

    O Bože, Bože, sjeti se
    i ljubav, i pobjede
    i lovora, i darova.

    I znaj da Sin tvoj putuje
    dolinom svijeta turobnom
    po trnju i po kamenju,

    od nemila do nedraga,
    i noge su mu krvave,
    i srce mu je ranjeno.

    I kosti su mu umorne,
    i duša mu je žalosna
    i on je sam i napušten.

    I nema sestre ni brata,
    i nema oca ni majke,
    i nema drage ni druga.

    I nema nigdje nikoga
    do igle drača u srcu
    i plamena na rukama.

    I sam i samcat putuje
    pod zatvorenom plaveti,
    pred zamračenom pučinom,

    i komu da se potuži?
    Ta njega niko ne sluša,
    ni braća koja lutaju.

    O Bože, žeže tvoja riječ
    i tijesno joj je u grlu,
    i željna je da zavapi.

    Ta besjeda je lomača
    i dužan sam je viknuti,
    ili cu glavnjom planuti.

    Pa nek sam krijes na brdima,
    pa nek sam dah u plamenu,
    kad nisam krik sa krovova!

    O Bože, tek da dovrši
    pečalno ovo lutanje
    pod svodom koji ne čuje.

    Jer meni treba moćna rijec,
    jer meni treba odgovor,
    i ljubav, ili sveta smrt.

    Gorak je vijenac pelina,
    mračan je kalež otrova,
    ja vapim žarki ilinstak.

    Jer mi je mučno biti slab,
    jer mi je mučno biti sam-
    (kad bih mogao biti jak,

    kad bih mogao biti drag)-
    no mučno je, najmučnije
    biti vec star, a tako mlad!

    recitacija Rade Šerbedžije