![]()
|
Život na lanterni
07.03.2005., ponedjeljak
1 - Teška odluka…
Moji roditelji, imali su težak život; djetinjstvo i odrastanje na selu, patrijarhalne obitelji, nemogućnost školovanja… sve to ih je izgleda osnažilo i činilo jačima nego što bi trebali biti u svijetu u kojem su živjeli… ove riječi, ovdje, posvećujem njima…
Bila je to godina neizvjesnosti. U tadašnjoj državi sve se vrtilo oko toga što će biti poslije; umro je Josip Broz, ljudi su bili izbezumljeni. "Ništa više neće biti isto", pisalo je u jednom izdanju tadašnjih novina, i nije bilo. Kola su nezaustavljivo išla samo nizbrdo…
Za jednu mladu obitelj, čija je egzistencija ovisila o mjesečnim primanjima pater familias, politička situacija u zemlji bila je samo kap u moru problema koje su imali. Otac i majka živjeli su već skoro dvije godine s očevim roditeljima u jednom selu u Dalmatinskoj Zagori. Te, 1980. godine, voda im je došla do grla i trebalo je otići negdje, daleko od sviju, sačuvati obitelj od ralja nevremena, ljudske zavisti i kivnih ljudi, te uopće neizvjesnosti…
Otac je negdje čuo da na svjetioniku nude siguran smještaj i posao, plaća nije nešto visoka, ali sve je bolje od onog što imaju; zapravo jedino što su imali, bila je ta obitelj – njih dvoje i mali sin od 18 mjeseci. Poziv ocu je stigao; trebalo se odlučiti na veliki korak; otići ili ne?
Taj studeni je bio mjesec odluke; sve materijalno što su stekli u protekle dvije godine zajedničkog života strpali su u kofere i torbe. Ponijeli su samo ono što će im olakšati zimu, a nada u bolji život nadjačala je sudbinu proteklih vremena. Krenuli su na put u neizvjesnost, daleko od kuće, u osamu. Krenuli su u ono što će obilježiti njihove i živote njihove djece… Krenuli su na svoj prvi svjetionik; Sv. Ivan na Pučini, pored Rovinja…
|
|
|
