svilska

Noah,
ovo mogu reći samo tebi, jakom i postojanom
dok čekam da raspršiš uppercutom
zadnju klicu sumnje, majčine bore iznad kreveta,
titravu lakoću njenog nestanka,
zrak je grozničav, bez imalo ljepote,
takvim ne defiliraju lijepa, kužna tijela
i u njemu se ne misli, misli ne smiruju,
kroz njega ne prodiru ni metal ni krila,
ljubavnici leže kao poginula vojska nakon bitke,
u njemu i pas skapava sit od gladi.


Stari,
čaša je na stolu
to je sve što o njoj drugima smiješ reći
ne govori nikom kako stalno nalijevam
i ne puni se, a izgledalo je tako jednostavno
ne reci nikom da ne mogu zadržati
ni bijednih sedamnaest kapi na staklu,
ja, predator, osvajač, kralj svih kraljevni
i gospodar svog naslonjača.

Sad u tišini,
izađi i zatvori vrata, potrage su obustavljene,
šteket motora zamire u hangarima,
jato ptica nadvija se kružno nad djevojkama,
ne ustajem, jer mi noge oru brazde po prašini,
preko mene nalijepit će che guevaru i hamburgere,
reklame za revolucije i deterdžente,
i ne govori nikom, ni to da mi je svejedno

i ja lažem, cijelo vrijeme.
ja ustvari doista ne znam letjeti.