|
(COURSE MORTE)
prilegnem tijelo uz krevet uvučem ticala u sebe udove rasporedim u najmračnije uglove prste raskrvarim na trakasti rub zavjese progutam nepovratno svjetlost automobila s ulice razaram i izgradim svojih dvanaest svjetova i režim na obješeni mjesec što kao prezrela maternica crven pulsira uz rub prozora njiše se i proždire mi sobu izbrazdan glomazan trom a ja rastem i smanjujem se i budem bog i ništa i sve tako dok ležim mrtva na drumu i čekam da naiđeš. (does anybody here remember Vera Lynn?) |