|
htjela sam ti liznuti rame s leđa, neprimjetno dok pereš ruke u kupaoni gol i treperavo topao s jednim licem koje ne vidim i jednim u ogledalu kao naopaki Janus zatočen u dva kvadrata žutih pločica s kamencem ali to se ne radi potajice ostarjelim bogovima dok šute ni bilo kome drugom toliko nesvjesnom toga da mlaz vode na dlanovima s njih ispire trpkost ulovljenu na mom bedru povlačim se iz praonice kako i dolikuje nekom ovako jednostavnom i običnom kao kroz ključanicu provlačim stopala i ostatak tijela pritvaram vrata kuham nam čaj miris mog sapuna zauzima miris trešnje iz šalice kažem „u pet počinju grijati“ blijedo jutro rutinski ispire plemenitost sijedih iz tvoje brade i sad samo želim da odeš jer, dok si tu ruke su mi skvrčene na koljenima kao da idem u prvi razred i ne mogu si objasniti jesmo li očekivali da se nešto dogodi upoznavali se ili neuspješno vodili rat. |