htjela sam ti liznuti rame
s leđa, neprimjetno
dok pereš ruke u kupaoni
gol i treperavo topao
s jednim licem koje ne vidim
i jednim u ogledalu
kao naopaki Janus
zatočen u dva kvadrata
žutih pločica s kamencem
ali
to se ne radi potajice
ostarjelim bogovima dok šute
ni bilo kome drugom
toliko nesvjesnom toga
da mlaz vode na dlanovima
s njih ispire trpkost
ulovljenu na mom bedru
povlačim se iz praonice
kako i dolikuje nekom
ovako jednostavnom i običnom
kao kroz ključanicu provlačim
stopala i ostatak tijela
pritvaram vrata
kuham nam čaj
miris mog sapuna
zauzima miris trešnje iz šalice
kažem
„u pet počinju grijati“
blijedo jutro rutinski ispire
plemenitost sijedih iz tvoje brade
i sad samo želim da odeš
jer, dok si tu
ruke su mi skvrčene na koljenima
kao da idem u prvi razred
i ne mogu si objasniti
jesmo li očekivali da se nešto dogodi
upoznavali se
ili neuspješno vodili rat.
Post je objavljen 01.12.2011. u 03:47 sati.