|
dišeš ubrzano
pod panikom stroboskopa u raširene zjenice ukapavaju ti se tuđi nasumični dijelovi ispremiješani do smijeha umiruješ nervozu u trbuhu spajaš ih i od njih sklapaš priče ušećerena majka s lijeva s gipsanim anđelom u krilu sestra je plavuše s knjigom ne razgovaraju njihov ljubavnik raskomotio se skriven u markirano odijelo dva sjedala ispred ispod studentičinih nogu plavobijela starica u naftalinu bila je sasvim bijela balerina u ono lagano vrijeme kad nije smrdjela po starosti i lijepi dječak preko puta kao smrt u veneciji prosijava između gomile ostalih mlakih tijela stranaca u pokretnoj kutiji odbacuješ usklađeni ritam zatvoriš se u sebe da ih zaustaviš „I on je lijep“, pomisliš istog trena kad shvatiš kako je to neprirodno za muškarca smješiš se dok usporavate (a želja ti ko usijana kruna stegne maternicu i zasvijetli među bedrima). |