dišeš ubrzano
pod panikom
stroboskopa
u raširene zjenice
ukapavaju ti se tuđi
nasumični dijelovi
ispremiješani do smijeha
umiruješ nervozu u trbuhu
spajaš ih i od njih sklapaš priče
ušećerena majka s lijeva
s gipsanim anđelom u krilu
sestra je plavuše s knjigom
ne razgovaraju
njihov ljubavnik raskomotio se
skriven u markirano odijelo
dva sjedala ispred
ispod studentičinih nogu
plavobijela starica u naftalinu
bila je sasvim bijela balerina
u ono lagano vrijeme kad
nije smrdjela po starosti
i lijepi dječak preko puta
kao smrt u veneciji
prosijava između gomile
ostalih mlakih tijela stranaca
u pokretnoj kutiji
odbacuješ usklađeni ritam
zatvoriš se u sebe
da ih zaustaviš
„I on je lijep“, pomisliš
istog trena kad shvatiš
kako je to neprirodno za muškarca
smješiš se dok usporavate
(a želja ti ko usijana kruna
stegne maternicu
i zasvijetli među bedrima).
Post je objavljen 31.10.2011. u 19:48 sati.