|
dogodilo se
(a slutila sam već dugo): više te ne osjećam ne osluškujem kako dišeš ne umećem svoja mala stopala u kalupe tvojih tragova ne prepoznajem tvoje rame kao zaklon pred svim ostalima (između svih ostalih) ustala sam ujutro golo tijelo umotala u plahte što sam tada prostirala na dva kreveta smiješno, ali u usputnom odrazu izgledale su kao krila sva vrata su zatvorena i ne znam kako se to zbilo, možda je ključanica bila prevelika no u sobi su ostale samo važne stvari u nevjerici dvaput provjerih: nema te među njima (kažu: na uzbrdicama ponekad vlakovi otkače vagone što nose previše tereta, ne da bi mogli poletjeti, nego samo zato da idu naprijed) |