a što da ti kažem, P što su dani jasniji sve bolje proizvodimo najfinije magle cijeli biznis za naivne zgusnemo li ih pretvorit će se u čahure i tko zna što ćemo razviti unutra otpor na defetizam snove o propuštenom još iskrivljenih slika 100 mutacija sebe (Istina je da kasnimo na vlakove, zaljubljujemo se u projekcije, tražimo utočište i krivimo druge. I još nije dovoljno, nitko nikad nije riječima proputovao svijet. Pomislim često, dužna sam si odvikavanje od otvaranja starih kutijica želja, razbolijevam se od prašine nataložene na njihovim rezbarenim poklopcima, a muzika koju zasviraju kad ih otvaram odavno nije ista:) I sad tu ide priča o pakiranju kofera i ona o kupljenoj karti i jedna o plavoj haljini (neispričana) i nekoliko imena tek toliko, da me prepoznaju i režemo vrpcu za pokretanje stroja (onog za prizemne oblake) a u petoljetnom planu i onog za lebdenje. (bio si u pravu, Never could stand that dog:)) |