a što da ti kažem, P
što su dani jasniji
sve bolje proizvodimo
najfinije magle
cijeli biznis za naivne
zgusnemo li ih
pretvorit će se u čahure
i tko zna što ćemo
razviti unutra
otpor na defetizam
snove o propuštenom
još iskrivljenih slika
100 mutacija sebe
(Istina je da kasnimo na vlakove, zaljubljujemo se u projekcije, tražimo utočište i krivimo druge. I još nije dovoljno, nitko nikad nije riječima proputovao svijet. Pomislim često, dužna sam si odvikavanje od otvaranja starih kutijica želja, razbolijevam se od prašine nataložene na njihovim rezbarenim poklopcima, a muzika koju zasviraju kad ih otvaram odavno nije ista:)
I sad tu ide priča
o pakiranju kofera
i ona o kupljenoj karti
i jedna o plavoj haljini
(neispričana)
i nekoliko imena
tek toliko,
da me prepoznaju
i režemo vrpcu za
pokretanje stroja
(onog za prizemne oblake)
a u petoljetnom planu
i onog za lebdenje.
(bio si u pravu,
Never could stand that dog:))
Post je objavljen 09.01.2005. u 09:41 sati.