svilska

a što da ti kažem, P
što su dani jasniji
sve bolje proizvodimo
najfinije magle

cijeli biznis za naivne

zgusnemo li ih
pretvorit će se u čahure
i tko zna što ćemo
razviti unutra

otpor na defetizam
snove o propuštenom
još iskrivljenih slika
100 mutacija sebe

(Istina je da kasnimo na vlakove, zaljubljujemo se u projekcije, tražimo utočište i krivimo druge. I još nije dovoljno, nitko nikad nije riječima proputovao svijet. Pomislim često, dužna sam si odvikavanje od otvaranja starih kutijica želja, razbolijevam se od prašine nataložene na njihovim rezbarenim poklopcima, a muzika koju zasviraju kad ih otvaram odavno nije ista:)

I sad tu ide priča
o pakiranju kofera
i ona o kupljenoj karti
i jedna o plavoj haljini
(neispričana)
i nekoliko imena

tek toliko,
da me prepoznaju

i režemo vrpcu za
pokretanje stroja
(onog za prizemne oblake)
a u petoljetnom planu
i onog za lebdenje.

(bio si u pravu,
Never could stand that dog:))