|
U našoj kući u uglovima Skupljali su samoću još od davnine Dali su mi je kad sam odlazila Pažljivo zamotanu da se ne prepozna Ili da se ne razbije (Nisu naglasili) Nosila sam je ulicom od naše kuće do svoje Pod rukom, obgrljenu (Tako se nose tajne i blago). Zakapala sam je u svom dvorištu Pod onim stablom jabuke koje Cijele godine miriše na proljeće (Bar sam tako znala kao dijete) Pod korijenom, duboko Kao staru igračku Samo tako, Bez primisli. *** Vozila sam jučer što tiše Cestu je nizbrdica kotrljala niz grad S lijeve strane ugao zamućen u sjenu Tamo je bila i kad sam stala Stavila sam je na sjedište pored sebe Tako. Tu pripada. Ništa drugo ne vrijedi. |