svilska

utorak, 07.12.2004.

sad će puknit :-)


Dok sjedim na stolu, mašem nogama. Nisam nervozna, to sam radila i dok sam imala 9, 12, 14... godina. Onda još nisam bila nervozna, bila sam tek u začetku sebe, a možda mi je mahanje nogama i urođeno.

Žvačem žvakaću, napuhujem balone, boli me q za sve. Sasvim sam bezvremenska danas, da mogu, naherila bih šešir, žvakala slamku (prirodnije je), pljucnula kroz zube. Vakuum.

Altruizam nije tjeranje maka na konac. Altruizam je dati svoj bubreg umirućem, posljednju koru kruha gladnom, nositi invalidno autistično dijete na 8. kat pješice. Altruizam ne podnosi minijature, ni velike riječi.

Altruizam NE ZNAČI prestati mahati nogama i žvakati žvakaću zato što to nekog nervira.

Empatija je ne zahtijevati isto od drugog. Neka žvače. Neka maše.

Ljubav je znati da drugi ne žive za tebe nego uz tebe.

Tako nekako je to i Lastan rekao. Poslije 70.-tih.

Pitam se, ako utrpam 4 žvakaće odjednom u usta, da li ću onda moći raditi veće balone, ili će me samo od toga zaboliti vilica?

Iskustvo.:)
- 23:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>