Kao što smo i najavili bili smo na Danu dalmatinskih
planinara, doduše ne u onom željenom broju.
Nikola, Ranko i moja krupna malenkost je krenula
subotnjim jutrom prema Trilju. Nakon niza ćoravih
putova, uzastopnih prelazaka državnih granica i
peripetija koje idu uz to, došli smo u pitoreskno seoce
Voštane. Slijedio je vrlo zahtijevan uspon autom na 1400 m
visok predio Žlabina. Nikola i ja smo dobar dio puta prošli
pješke, oko 5 km. Trebalo je uhvatit pravo mjesto za razapet
šatore. Uslijedilo je zatim svečano otvaranje pred nevelikim
brojem planinara. Pala je pisma i druženje uz logorsku vatru.
Ranim jutrom, uz pridošlo pojačanje, ekipa je krenula prema
1856 m visokom Konju koji se nalazi u BIH. Prema riječima
domaće čeljadi i predio Žlabina gdje smo spavali i usput se
dobrano smrzli (temperatura je bila u noći ispod nule) se
nalazi u BIH. Trebalo je oko 4 sata za popet se i sići sa Konja.
Gori nas je očekivalo žarko sunce, temperatura oko 20 i
rijetki nanosi snijega dubine i do dva metra. Po povratku
većine planinara održana je Sveta misa u blizini logora.
Potom nas je očekivao fažol u Jurinoj režiji, ocjena 5.
Uslijedio je redovan sastanak Dalmatinske koordinacije, par
prigodnih riječi i razmjena poklona. Za slijedeći Dan planinara
Dalmacije opet nije bilo kandidata.
Svaka pohvala domaćinima iz PD Jelinak Trilj što su nam
omogućili uživanje u prekrasnoj prirodi koja se taman budi i
druženje sa našim starim prijateljima iz raznih PD iz Dalmacije.
Ovom prilikom želim naglasiti da je željom predsjednika PD
Sveti Ilija iz Orebića i istog iz PD Imber Omiš (Pjero)
došlo do spontanog pobratimstva naših društava.
Na kraju treba spomenuti da se je na današnji dan održao
Dan planinara Dalmacije u Orebiću ravno prije godinu dana.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
) 
