
Kao što smo i najavili bili smo na Danu dalmatinskih
planinara, doduše ne u onom željenom broju.
Nikola, Ranko i moja krupna malenkost je krenula
subotnjim jutrom prema Trilju. Nakon niza ćoravih
putova, uzastopnih prelazaka državnih granica i
peripetija koje idu uz to, došli smo u pitoreskno seoce
Voštane. Slijedio je vrlo zahtijevan uspon autom na 1400 m
visok predio Žlabina. Nikola i ja smo dobar dio puta prošli
pješke, oko 5 km. Trebalo je uhvatit pravo mjesto za razapet
šatore. Uslijedilo je zatim svečano otvaranje pred nevelikim
brojem planinara. Pala je pisma i druženje uz logorsku vatru.
Ranim jutrom, uz pridošlo pojačanje, ekipa je krenula prema
1856 m visokom Konju koji se nalazi u BIH. Prema riječima
domaće čeljadi i predio Žlabina gdje smo spavali i usput se
dobrano smrzli (temperatura je bila u noći ispod nule) se
nalazi u BIH. Trebalo je oko 4 sata za popet se i sići sa Konja.
Gori nas je očekivalo žarko sunce, temperatura oko 20 i
rijetki nanosi snijega dubine i do dva metra. Po povratku
većine planinara održana je Sveta misa u blizini logora.
Potom nas je očekivao fažol u Jurinoj režiji, ocjena 5.
Uslijedio je redovan sastanak Dalmatinske koordinacije, par
prigodnih riječi i razmjena poklona. Za slijedeći Dan planinara
Dalmacije opet nije bilo kandidata.
Svaka pohvala domaćinima iz PD Jelinak Trilj što su nam
omogućili uživanje u prekrasnoj prirodi koja se taman budi i
druženje sa našim starim prijateljima iz raznih PD iz Dalmacije.
Ovom prilikom želim naglasiti da je željom predsjednika PD
Sveti Ilija iz Orebića i istog iz PD Imber Omiš (Pjero
)
došlo do spontanog pobratimstva naših društava.
Na kraju treba spomenuti da se je na današnji dan održao
Dan planinara Dalmacije u Orebiću ravno prije godinu dana.
Post je objavljen 11.05.2009. u 22:24 sati.