Naš dobri duh iz PDa i HGSSa, koji nikad mira nema, ovog
je puta išao sam pogledati kako Orebić izgleda iz ptičje
kablovske perspektive. Kabal je inače 629m visoko brdo
N/NE od Orebića poznato po tome što su na njemu često
znali osvanuti raznorazni natpisi u prošlosti koji su glorificirali
tadašnje diktatore. Dobri duh je krenuo popodne iz Urkunića,
obišao je mjesto pogibije češkog turista Jiria Gradla iz kolovoza
2003. te se preko sipara i dosta neugodnog terena popeo na vrh.
Evo što je naš Nikša usput zabilježio...
Danas popodne je Stanica HGSSa Orebić dobila poziv za
pomoć u potrazi za nestalim mladim teletom u vlasništvu
obitelji Pamić, inače jedinoj preostaloj u Donjoj Nakovani.
Pamići se bave poljoprivredom i stočarstvom tako da im
je taj gubitak jako teško pao. Naime, Gosp. Nedjeljko je u
četvrtak popodne izveo blago u zadnju pašu nakon koje je
mlado tele nestalo.Ni nakon više bezuspješnih pokušaja
nije nadjeno te je upućen apel za pomoć. Vrlo brzo nakon
poziva su na teren upućena trojica iz ekipe. Isto tako je i
tele vrlo brzo pronađeno. Jadno je upalo u kameni škrip
na leđa s nogama prema gore, dakle potpuno bespomoćno.
Tele je nakon dugog boravka u tom položaju jedva pokazivalo
znakove života.Sreća je da noću nisu naišli čaglji i da nije
ozbiljnije ozlijeđeno. Nakon što su ga naši članovi u naručju
odnijeli do sela, veselo je pohitalo majci na sisu.
Svi sretni, mi najviše
Našem članu Boru se rodio sin Dominik. Baš kako i dostoji
fešta je bila na Staroj kućici, onoj koja je u režiji sretnog ćaće
i renovirana nedavno. Naš Boro nas je gospodski počastio, nije
falilo ni ptičjeg mlijeka. Počeli smo usponom u popodnevnim
satima subote, nastavili gradelama kod prelijepog komina Stare
kućice.Spavalo se jako malo. Spomenuti treba da smo pred
sumrak imali prekrasan pogled prema Mt. Garganu u Italiji i
Palagruži .Kad je pala noć, imali smo jedinstvenu priliku uživati
uz pomoć dvogleda na svjetlo palagruške lanterne, na svjetla
brodova koji prolaze Jadranom i posebno fascinantni pogled na
svjetla grada Vieste na poluotoku Monte Gargano. Ujutro nas je
posjetio Načelnik Tonko s kojim smo u ugodnom razgovoru
planirali daljnje radove na završetku kućice.
Nastavilo se sa odojkom na ražnju i pekom, veselicom uz jiće
i piće što je potrajalo skoro do mraka.
Bilo nas je preko 20, nauživali smo se i prirode i društva,
vidili smo i muflone i inozemstvo i rane proljetne cvijetove.
A ko to može platit... ... Dominik, sretno ti bilo...
Pa još malo...
Iskopao sam odnekud stare fotografije s Ilije. Vas molim ako imate
neke slične uradke da mi ih mejlate ili mi ih date da ih skeniram.
Lijepo je podijeliti neke sretne trenutke s ostatkom svijeta, zar ne!
Za početak slike od prije 31 godinu kad smo se kao osmoškolci
pentrali na Iliju....
Slike iz 1954., naš meštar Ivo Maričić-Đani s ekipom planinara obitelji
Smokvina iz Varaždina.
I još dvije kad se prije dvadeset i nešto gradila Nova kućica ...
Evo i jedan malo mlađi uradak iz motornog paraglidera sa jednog
njemačkog foruma o orebićkoj mrkenti na Uskrs 2007. Lipo...
Osvanulo je jako jugo s "kapom" na Iliji. Išli smo u nekoliko grupa
od kojih je prva ponijela ostatak materijala do Stare kućice.
Postavljanje oluka je spriječilo izuzetno jako jugo koje i inače zna stvoriti
probleme na Staroj kućici. Ostatak ekipe je vrludao oko Nove kućice
do potoka. Bilo je i grudvanja i ostalih snježnih radosti...
Naši mladi su dakako uživali, a ni nama starcima nije bilo loše.
Proljeće stiže...
Prema Staroj kućici je ipak bilo znatno surovije...
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.