Kad se u Orebiću i okolici dogodi nešto naopako letećim beštijicama,
posebno pticama grabljivicama koje najčešće nastradaju, onda se
redovno pozivaju naši članovi za pomoć. Tako je bilo i ovaj put.
Prije 20tak dana zamoljeni smo za pomoć za skrb mladog sokola.
Isto se ponovilo dosad više puta. Ptice su uvijek bile adekvatno
zbrinute, posebice zahvaljujući Sokolarskom centru u Dubravi kod
Šibenika gdje o divnim pernatim stvorenjima skrbi Emilio Menđušić
uz svu potrebitu veterinarsku skrb uključujući i RTG,krvne pretrage i kirurgiju.
Stvarno nešto posebno .Nadamo se posjeti Emiliu i pticama.
Dosad smo imali ždrala, četiri ćuka, sovu i sokola. Ovaj naš sokol
se uspješno oporavlja (a i ja bi uz teletinu kojom ga hranim) tako da
će uskoro nazad u prirodu kod crkve Gospe od Karmena).
A Vas molimo, ako nekad sretnete u Orebiću i okolici neku nesretnu pernatu
beštijicu grabljivicu ranjenu,javite nam. Mi ćemo se potruditi .......
Iako je padao prije pet dana, ima ga na Iliji još na pretek. U subotu su
Ani, Darko i Jozo obišli Iliju uz Kabal do Bilopolja, a onda su jučer,
pojačani samnom, obišli i stranu od Nakovane. Zaključak je da je
snijega napadalo kao rijetko do sada, i preko pola metra.
Dolazeći na Iliju u podnožju Pišćeta smo naišli na neobičnu zvijerku.
Naime, ispred auta se je u momentu na 50tak metara pojavila nepoznata
životinja. Obzirom da je i naš Nikša u svojim solo putešestvijama prije
mjesec dana izgleda sreo istu beštiju i to izbliza, a isto tako u razgovoru
sa upućenijim ljudima, došli smo do zaključka da se vjerojatno radi o
nekoj vrsti divlje mačke. Zvijerka je veličine manjeg psa sa dugim
nogama, tamne boje i vrlo okretna. Fotoaparat u blizini nije bio od velike
koristi. Sjetio sam se priča od prije godinu-dvije o pojavi risa na Pelješcu.
Vrlo vjerojatno da nije ris. Bilo što bilo moramo se potruditi da naša
tajanstvena zvijerka ostane zaštićena i identificirana. U svakom slučaju
jedan lijepi bijeli vikend u kojem smo uživali. Bepo, Laki i Monti čak i više
od nas.
Danas je napokon osvanulo sunce. Desetak članova HGSSa Orebić sa potražnim
psima je održalo vježbu u stijeni u blizini kraljevića Marka špilje ispod vrha Sv.Ilije.
Nakon okrijepe sa frapeom ( moja režija ) ekipa je išla u akciju.
Ponosno možemo objaviti da su Jozo i Darko po prvi put na ovom prostoru
ispeli alpinistički smjer u stijeni, inače jako zahtijevan i rizičan.
Ostatak ekipe je vježbao tehnike spuštanja sa karabinerskom kočnicom, te
dizanja na 20 metarskoj litici. Sve u svemu vrlo uspjela vježba nakon koje smo
se našli u Mariovom kominu u Karmenu na analizi vježbe i prigodnim gradelama.
Dalje u planu je velika potražna vježba u travnju na prostoru Sv.Ilije povodom
prve godišnjice osnutka naše Stanice, u kojoj će sudjelovati većina stanica HGSSa .
Slike prve...
...slike druge...
... i slike treće...
... nema više.
Evo smo oko 1100 dana s Vama. Počeo je Denis u dogovoru samnom.
Kasnije je malo odustao zbog drugih obaveza i navigavanja. Ja sam
nastavio, nekad češće, pa rjeđe, pa opet... Bilo je tu svega i svačega, ali
me je uvijek naprijed vukla neizmjerna ljubav prema prirodi i Svetom Iljii,
kolonama planinara koji švrljaju po našem dragom Brdu i 27 tisuća Vas
koji ste uvijek iznova bili naši imaginarni gosti, iz 49 zemalja širom svijeta.
Posjeta blogu je bilo od najčešće Njemačke, BIH, Austrije i Mađarske pa
preko Češke do Južne Afrike, Kine, Meksika, Benina, Obale Bjelokosti,
Katara do Norveške, Australije, Rusije, Tajlanda, Perua, Brazila i Japana.
Počelo je 12. ožujka 2003. u 9:42 sa ukupno 156 postova do danas.
Prosječno je bio jedan post tjedno, 4ipo mjesečno, od najviše 26 do
najmanje 1 mjesečno. Najčešće je pisano po noći i ranim satima jutra
uz 449 komentara, prosječno 3 po postu, dok je 35 postova ipak ostalo
bez komentara. Objavljena je gomila, nadam se, lijepih slika bez ikakvih
ograničenja. Naše smo slike kao i link na naš blog nalazili na puno veb
stranica širom svijeta na što smo osobito ponosni. Mnogi su nas
kontaktirali putem mreže, mnogima smo pomogli informacijama.
Sve u svemu mnogo motiva i razloga za daljnji rad.
Hvala Vam što ste bili s nama i što ste nas trpili ove tri godine.
Plivaaaamo dalje....
Večeras je ekipa HGSSa Orebić opet u akciji. Dok se naši kompanjoni
trude pronaći i spasiti nesretne pilote na Velebitu,dotle je naša Stanica
angažirana u Crnoj Gori. Radi se o potražnoj akciji za nestalom osobom
u blizini Cetinja. Četveročlana ekipa sa potražnim psom Bepom se taman
vratila nakon trodnevne potrage nakon koje je danas uslijedila nova
višednevna akcija zatražena na međudržavnoj razini.
Pa su Darko, Vlado i Nikša sa Bepom opet pohitali pomoći. U potrazi im
pomažu i članovi iz drugih Stanica sa potražnim psima.
Informacija je jako malo, teren je dosta težak.
Javimo kad saznamo više...
****************************************************************
Nedjelja, 08.02.2009.
Dakle, naša se ekipa upravo vratila s terena.
Nestali je Đorđe Milošević, star 75 godina, omiljen među svojim
sugrađanima. Uprkos svojoj vitalosti, nažalost svojoj senilnosti,
odlutao je u nepoznatom smjeru u okolici Cetinja. Nakon neuspješne
potrage zatražena je pomoć. Tako su se od utorka do četvrtka
potrazi priključila naša 4 člana sa Bepom zajedno sa 5 članova
Stanice Dubrovnik. U potrazi od petka do nedjelje su bila naša 3
člana sa neumornim Bepom uključujući još i stanice Rijeka, Karlovac,
Požega, Gospić i Dubrovnik sa ukupno 17 spasitelja i 7 potražnih
pasa. U prvoj akciji je sudjelovalo stotinjak ljudi dok je u drugoj bilo
njih nešto manje, ali uz veliko učešće potražnih pasa.
U potrazi je sudjelovalo lokalno stanovništvo, vatrogasci i civilna
zaštita kao i helikopter koji je pretraživao teren uz pomoć Darka
i HGSS termovizijske kamere, nažalost bez rezultata.
Moramo istaknuti izuzetnu gostoljubivost naših crnogorskih
domaćina od početka do kraja našeg prelaska granice, u bilo
čemu. Od smještaja i hrane pa do onog jednostavnog osmijeha.
O Velebitu i Crnoj Gori više na http://www.gss.hr/novosti/1/629.htm
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.