Evo smo oko 1100 dana s Vama. Počeo je Denis u dogovoru samnom.
Kasnije je malo odustao zbog drugih obaveza i navigavanja. Ja sam
nastavio, nekad češće, pa rjeđe, pa opet... Bilo je tu svega i svačega, ali
me je uvijek naprijed vukla neizmjerna ljubav prema prirodi i Svetom Iljii,
kolonama planinara koji švrljaju po našem dragom Brdu i 27 tisuća Vas
koji ste uvijek iznova bili naši imaginarni gosti, iz 49 zemalja širom svijeta.
Posjeta blogu je bilo od najčešće Njemačke, BIH, Austrije i Mađarske pa
preko Češke do Južne Afrike, Kine, Meksika, Benina, Obale Bjelokosti,
Katara do Norveške, Australije, Rusije, Tajlanda, Perua, Brazila i Japana.
Počelo je 12. ožujka 2003. u 9:42 sa ukupno 156 postova do danas.
Prosječno je bio jedan post tjedno, 4ipo mjesečno, od najviše 26 do
najmanje 1 mjesečno. Najčešće je pisano po noći i ranim satima jutra
uz 449 komentara, prosječno 3 po postu, dok je 35 postova ipak ostalo
bez komentara. Objavljena je gomila, nadam se, lijepih slika bez ikakvih
ograničenja. Naše smo slike kao i link na naš blog nalazili na puno veb
stranica širom svijeta na što smo osobito ponosni. Mnogi su nas
kontaktirali putem mreže, mnogima smo pomogli informacijama.
Sve u svemu mnogo motiva i razloga za daljnji rad.
Hvala Vam što ste bili s nama i što ste nas trpili ove tri godine.
Plivaaaamo dalje....
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.