PD SV.ILIJA OREBIĆ

Kad se u Orebiću i okolici dogodi nešto naopako letećim beštijicama,
posebno pticama grabljivicama koje najčešće nastradaju, onda se
redovno pozivaju naši članovi za pomoć. Tako je bilo i ovaj put.
Prije 20tak dana zamoljeni smo za pomoć za skrb mladog sokola.
Isto se ponovilo dosad više puta. Ptice su uvijek bile adekvatno
zbrinute, posebice zahvaljujući Sokolarskom centru u Dubravi kod
Šibenika gdje o divnim pernatim stvorenjima skrbi Emilio Menđušić
uz svu potrebitu veterinarsku skrb uključujući i RTG,krvne pretrage i kirurgiju.
Stvarno nešto posebno .Nadamo se posjeti Emiliu i pticama.
Dosad smo imali ždrala, četiri ćuka, sovu i sokola. Ovaj naš sokol
se uspješno oporavlja (a i ja bi uz teletinu kojom ga hranim) tako da
će uskoro nazad u prirodu kod crkve Gospe od Karmena).

A Vas molimo, ako nekad sretnete u Orebiću i okolici neku nesretnu pernatu
beštijicu grabljivicu ranjenu,javite nam. Mi ćemo se potruditi .......

Iako je padao prije pet dana, ima ga na Iliji još na pretek. U subotu su
Ani, Darko i Jozo obišli Iliju uz Kabal do Bilopolja, a onda su jučer,
pojačani samnom, obišli i stranu od Nakovane. Zaključak je da je
snijega napadalo kao rijetko do sada, i preko pola metra.
Dolazeći na Iliju u podnožju Pišćeta smo naišli na neobičnu zvijerku.
Naime, ispred auta se je u momentu na 50tak metara pojavila nepoznata
životinja. Obzirom da je i naš Nikša u svojim solo putešestvijama prije
mjesec dana izgleda sreo istu beštiju i to izbliza, a isto tako u razgovoru
sa upućenijim ljudima, došli smo do zaključka da se vjerojatno radi o
nekoj vrsti divlje mačke. Zvijerka je veličine manjeg psa sa dugim
nogama, tamne boje i vrlo okretna. Fotoaparat u blizini nije bio od velike
koristi. Sjetio sam se priča od prije godinu-dvije o pojavi risa na Pelješcu.
Vrlo vjerojatno da nije ris. Bilo što bilo moramo se potruditi da naša
tajanstvena zvijerka ostane zaštićena i identificirana. U svakom slučaju
jedan lijepi bijeli vikend u kojem smo uživali. Bepo, Laki i Monti čak i više
od nas.

Danas je napokon osvanulo sunce. Desetak članova HGSSa Orebić sa potražnim
psima je održalo vježbu u stijeni u blizini kraljevića Marka špilje ispod vrha Sv.Ilije.
Nakon okrijepe sa frapeom ( moja režija ) ekipa je išla u akciju.
Ponosno možemo objaviti da su Jozo i Darko po prvi put na ovom prostoru
ispeli alpinistički smjer u stijeni, inače jako zahtijevan i rizičan.
Ostatak ekipe je vježbao tehnike spuštanja sa karabinerskom kočnicom, te
dizanja na 20 metarskoj litici. Sve u svemu vrlo uspjela vježba nakon koje smo
se našli u Mariovom kominu u Karmenu na analizi vježbe i prigodnim gradelama.
Dalje u planu je velika potražna vježba u travnju na prostoru Sv.Ilije povodom
prve godišnjice osnutka naše Stanice, u kojoj će sudjelovati većina stanica HGSSa .
Slike prve...

...slike druge...

... i slike treće...

... nema više.

Evo smo oko 1100 dana s Vama. Počeo je Denis u dogovoru samnom.
Kasnije je malo odustao zbog drugih obaveza i navigavanja. Ja sam
nastavio, nekad češće, pa rjeđe, pa opet... Bilo je tu svega i svačega, ali
me je uvijek naprijed vukla neizmjerna ljubav prema prirodi i Svetom Iljii,
kolonama planinara koji švrljaju po našem dragom Brdu i 27 tisuća Vas
koji ste uvijek iznova bili naši imaginarni gosti, iz 49 zemalja širom svijeta.
Posjeta blogu je bilo od najčešće Njemačke, BIH, Austrije i Mađarske pa
preko Češke do Južne Afrike, Kine, Meksika, Benina, Obale Bjelokosti,
Katara do Norveške, Australije, Rusije, Tajlanda, Perua, Brazila i Japana.
Počelo je 12. ožujka 2003. u 9:42 sa ukupno 156 postova do danas.
Prosječno je bio jedan post tjedno, 4ipo mjesečno, od najviše 26 do
najmanje 1 mjesečno. Najčešće je pisano po noći i ranim satima jutra
uz 449 komentara, prosječno 3 po postu, dok je 35 postova ipak ostalo
bez komentara. Objavljena je gomila, nadam se, lijepih slika bez ikakvih
ograničenja. Naše smo slike kao i link na naš blog nalazili na puno veb
stranica širom svijeta na što smo osobito ponosni. Mnogi su nas
kontaktirali putem mreže, mnogima smo pomogli informacijama.
Sve u svemu mnogo motiva i razloga za daljnji rad.
Hvala Vam što ste bili s nama i što ste nas trpili ove tri godine.
Plivaaaamo dalje....

Večeras je ekipa HGSSa Orebić opet u akciji. Dok se naši kompanjoni
trude pronaći i spasiti nesretne pilote na Velebitu,dotle je naša Stanica
angažirana u Crnoj Gori. Radi se o potražnoj akciji za nestalom osobom
u blizini Cetinja. Četveročlana ekipa sa potražnim psom Bepom se taman
vratila nakon trodnevne potrage nakon koje je danas uslijedila nova
višednevna akcija zatražena na međudržavnoj razini.
Pa su Darko, Vlado i Nikša sa Bepom opet pohitali pomoći. U potrazi im
pomažu i članovi iz drugih Stanica sa potražnim psima.
Informacija je jako malo, teren je dosta težak.
Javimo kad saznamo više...
****************************************************************
Nedjelja, 08.02.2009.
Dakle, naša se ekipa upravo vratila s terena.
Nestali je Đorđe Milošević, star 75 godina, omiljen među svojim
sugrađanima. Uprkos svojoj vitalosti, nažalost svojoj senilnosti,
odlutao je u nepoznatom smjeru u okolici Cetinja. Nakon neuspješne
potrage zatražena je pomoć. Tako su se od utorka do četvrtka
potrazi priključila naša 4 člana sa Bepom zajedno sa 5 članova
Stanice Dubrovnik. U potrazi od petka do nedjelje su bila naša 3
člana sa neumornim Bepom uključujući još i stanice Rijeka, Karlovac,
Požega, Gospić i Dubrovnik sa ukupno 17 spasitelja i 7 potražnih
pasa. U prvoj akciji je sudjelovalo stotinjak ljudi dok je u drugoj bilo
njih nešto manje, ali uz veliko učešće potražnih pasa.
U potrazi je sudjelovalo lokalno stanovništvo, vatrogasci i civilna
zaštita kao i helikopter koji je pretraživao teren uz pomoć Darka
i HGSS termovizijske kamere, nažalost bez rezultata.
Moramo istaknuti izuzetnu gostoljubivost naših crnogorskih
domaćina od početka do kraja našeg prelaska granice, u bilo
čemu. Od smještaja i hrane pa do onog jednostavnog osmijeha.
O Velebitu i Crnoj Gori više na http://www.gss.hr/novosti/1/629.htm