PD SV.ILIJA OREBIĆ

Ovog četvrtka je izveden spektakularni desant na Svetog Iliju.
U režiji izuzetno uvježbane posade MORHovog helikoptera Mi-8 pod
zapovjedništvom Kap. Dalibora Ivelje i njegova četiri suradnika i uz
neumornog Bora sa ekipom, sav materijal za prvu fazu radova na
Staroj kućici je u 14 naleta prenesen u blizinu iste. Radi se o materijalu
teškom preko 25 tona, a sastoji se od matuna za komin, cigle, kupa,
mnoštva drvene građe, kako greda tako i dasaka, ogromnih vreća sa
žalom, pa do sitnih potrepština. Prevezeni su tako i madraci , kušini i
deke, dar HTPa Orebić i Turist.naselja Perna, kao i masa sitnica poput
alata, posuđa i ostalog. Spomenuti ćemo da je prenesen i vrijedan
odljev reljefa Sv.Ilije, dar predsjednika NK Hajduk, gosp.Dr.Ante Nosića,
orebićkog zeta. Rad kipara Gosp.Mihovila Mrkušića iz Podgore, čiji se
original nalazi u crkvici Sv.Ilije na Biokovu, biti će postavljen na istaknutom
mjestu na južnoj fasadi kućice te blagoslovljen progodnim obredom od
strane gvardijana Franjevačkog samostana odmah po završetku radova.
Počelo je inače ranim jutrom i to prebacivanjem naše ekipe, Gregorije,
Tonča,Robija, Bora i Nikše do interventnog helidroma ispod Vrha. Alenko
je sa Mladenom i tehničarom ostao na Pišćetu, odnosno polaznoj točki.
Sve se odigralo vrlo brzo u 14 naleta po 7-8 minuta. Materijal je sa
izuzetnom preciznošću spušten oko kućice, čak i unutar iste. Kao
kuriozitet napomenuti da je cijelu akciju pratila i snimala ekipa japanskih
novinara iz drugog helikoptera a i da je naš Robi tijekom akcije spasio
zalutalog psa sa ogrlicom, izgubljenog i ozlijeđenog u vrletima Sv.Ilije.
Radovi se vrlo skoro nastavljaju, vjerojatno već sutra. Što se HGSSa tiče
naša dva člana, Mario i Tonči, ovaj vikend pohađaju prvi dio tečaja
speleospašavanja u Zagrebu. Izuzetna hvala svima uključenim u ovaj
pothvat, posebno MORHu i ekipi iz helikoptera kao i DVDu Orebić, KTD
Bilan Orebić,Gosp. Vatroslavu Primorcu i Gosp. Luki Čoriću na
bezrezervnoj pomoći u svakom pogledu i mnogim koji su i najmanje
sudjelovali u istom.
Hvala i onima što nas i nevole baš previše što nam nisu nogu podmetnuli.
Paaa,i nije baš loše!

Bilo nas je dvadeset, što dice, što onih malo većih. Bilo je i dvadesetak turista
u 6-7 grupa što su pohodili Vrh. Na Vrhu smo i mi bili i pokupili par bilježnica
prepunih utisaka planinara doslovno iz cijelog svijeta i ostali vrlo ugodno
iznenađeni brojem posjeta vrha Sv.Ilije.Neki čak iz Trinidada i Tobaga (!?).
Pogled je bio bajan. Od Svetog Andrije ispred Dubrovnika i dalje do Cavtata,
tajanstvene Palagruže, pa sve do Mosora. Ludilo,brale
Obišli smo i Staru Kućicu koja je trenutno (kratko) bez krova.
A onda malo na gradele, zna se. Posjetili smo onda i naše stare znance,
tri prekrasna poskoka koja su pozirala na istom boru, što već mjesecima
rade. Tom prilikom je upriličen i mali perfomance kojim se htjelo dokazati
našem podmladku da je poskok umiljat skoro kao zec i da ga nitko nema
pravo ugrožavati i uznemiravati u njegovom domu.
Napomenuti obavezno da je potražni pas naše Stanice HGSSa, Bepo,
uspješno položio ispit prije par dana i dobio prvu licencu. Bravo,Bepo!!
I na kraju obavijest da nam u četvrtak ranim jutrom stiže helikopter MORHa
koji će već pripremljenu gomilu materijala u 15tak naleta s Pišćeta prebaciti
kraj Stare Kućice. Radovi idu naprijed
Ne želeći polemizirati sa dva anonimna lika iz prošlog posta, samo
obavijest istima da sam kod vrlo kompetentnih provjerio i dobio odgovor
da nam nikakva dozvola NE TREBA. Ako želite da nam zaustavite radove,
iz vama poznatih razloga, kao i kod Peliških jedara, izvolite.
Ovo sve što radimo je isključivo iz ljubavi prema Sv.Iliji i za dobrobit našeg
mista. Barem što se mene tiče

Eto i to doživismo čudo. Nakon prošlogodišnje inicijative našeg PD, nakon sjednice
orebićkog Poglavarstva održane ispred Stare kućice 20. travnja, počelo je, počelo...
Vratimo se malkice u prošlost. Počelo je 1908.godine, kad je nadvojvoda Karlo
Habsburški, kasniji austrougarski car, naredio svojim podanicima da se do
podnožja Vrha Svetog Ilije, od sela Urkunića, uredi put. Napomenuti vrijedi da je tih
godina Austro-Ugarska monarhija diljem naše obale masovno i vrlo kvalitetno
gradila mnoge mule, rive, lanterne, cisterne i još mnogo toga lipoga. Oni su gradili,
a mi nismo sposobni to ni održavati. Put koji i danas dobrim dijelom još
postoji je sagrađen tih godina ali isto tako i "Stara kućica" 1908. godine zbog
Karlove želje za lovom na pelješke čagljeve. Karlo je stvarno, doduše inkognito, i
boravio jednom u lovu na čagljeve na Sv.Iliji sa svojom brojnom carskom svitom.
Eto sto godina nakon Karla ostala je kućica u komadu kao i pojilo za beštije ispod
iste a i put se još dobro drži. Najslabija Karlova karika je ispala Stara kućica.U vrlo
zanimljivim zapisima iz bilježnice Stjepana Franasovića u Pelješkom zborniku 3.
nalazi se podatak o „ Iliji „ :
„ Oko 1908. godine sagrađen je planinarski put do kućice
pri vrhu brda Sv. Ilija o državnom trošku. Na visoravni brda, u borovoj šumi
sagrađena je planinarska kućica s gustijernom. Kućica je bila opskrbljena svim
osnovnim potrebama,kao štednjakom,stolom, sjedalicama, krevetima, tanjurima itd.
Povod za ovu izgradnju i nalog za izvršenje bio je taj što je ondašnji Nadvojvoda, a
kasnije car Karlo, trebao doći u lov na čaglje. Nadvojvoda Karlo je doista bio i došao
sa svojom lovačkom i drugom pratnjom. Ostao je samo jedan dan i vratio se natrag
a da nije dolazio u doticaj s vlastima niti narodom...U to vrijeme, tj. kada se gradio
put za brdo Sv. Ilija, Stjepan Lipanović ulovio je u blizini svjetionika „ Sestrice“,
ogromnu hobotnicu težine oko 20 kg. Izgledala je kao neki monstrum. Kupili su je
radnici koji su gradili planinarsku kućicu na brdu SV.Ilija i gore skuhali i pojeli.
Očito, da su imali zdrave i snažne zube... „
Dakle skupismo u zadnjih par godina svakojakih mozgova i mišljenja, od
sveučilišnih profesora do "bauštelaca". Zaključak je bio da kućica zahtijeva hitnu
obnovu.Općinsko Poglavarstvo je za prvu fazu radova; znači rušenje dotrajale
ploče, nalijevanje cirklaža, izradu visokog potkrovlja i natkrivanja kućice, odobrilo
100.000 kn. Druga faza podrazumijeva opremanje i kompletno uređenje kućice
koja bi u konačnici predstavljala atraktivan planinarski dom gotov do početka
slijedeće turističke sezone. Radovi su se već dobrano zahuktali, ploča je srušena,
a šut iznesen na za to predviđeno mjesto. Uz HGSS smo zatražili od MORHa
korištenje helikoptera za prenos materijala. Naš zahtjev je odobren tako da idućih
dana očekujemo helikopter...

Opet nas je dopala opjevana Vela Luka.
Danas su šestorica pripadnika Stanice HGSS Orebić ponovno bila u
Veloj Luci, ovog puta opet u potrazi za nestalom osobom.Radi se o
Goranu Berkoviću iz Vela Luke (38).Posljednji put je viđen 02.09.2008
oko 01:00, a radi se o osobi koja je duševni bolesnik.
U potrazi koju je vodila Stanica HGSS Orebić sudjelovali su pripadnici
temeljne policije i vatrogasci lokalnog DVDa, ukupno tridesetak ljudi
kao i potražni pas Stanice Orebić, Bepo.U nedostatku bilo kakvih
tragova i indicija o kretanju nestalog, potraga nažalost nije polučila
rezultata. O daljnjim aktivnostima na slučaju odluka će biti skoro
donesena. Netko će sigurno žugati da se je stranica pretvorila u
HGSS stranicu, ali ekipa PD se još nije konsolidirala nakon velikih
vrućina. Pošto nam po najavama stiže čak i snijeg (!) očekujte postove
o aktivnostima našeg PD. Slijedeći je o Staroj Kućici.


Naopako, treći put
Ovog utorka je stara ekipa pojačana policijom i vatrogascima opet dala
sve od sebe. Pretraženo je široko područje od Doma starih u Blatu uz
cestu do Vela Luke, par sektora oko samog mjesta kao i područje prema
Potirni gdje je vidovnjak Ivo Trobok iz Orebića pretpostavio mjesto
nestanka. Iako je dosta pretpostavki odgovaralo stanju na terenu, uprkos
trudu učesnika i potražnom psu Bepu, nikakvih rezultata nije bilo.
Potraga će biti skoro nastavljena iako vjerojatno u smanjenom opsegu.
Našu ekipu je nakon potrage dočekala okrepljujuća juha u režiji našeg
dobrog duha, Nikše.A ovo su gori i doli njegove fotke.

U sjećanje na Richarda Wrighta... God bless you...

Jest da smo mi odradili posao u redu, ali je ipak završilo naopako.
Stanica HGGSa Orebić je u vrlo kratkom vremenu imala dvije vrlo
zahtjevne akcije. Nakon Rosie, ovog četvrtka je organizirana vrlo
opsežna i vrlo zakasnjela potraga za Brankom Stipićem (1961) iz
Zagreba, koji je nestao u Veloj Luci još 8. kolovoza. Naime, ni nakon
svih poduzetih mjera od strane MUPa rezultata nije bilo, te je u
pomoć pozvana HGSS i ostale službe. U potrazi su uz 8 članova
HGSSa Orebić, kao voditelja akcije, sudjelovali i pripadnici temeljne
i interventne postrojbe MUPa, te članovi DVDa Vela Luka.
Nakon temeljitog češljanja terena u okolici mjesta gdje je zadnji put
viđen, pretragom obližnjeg brda prepunog suhozidima, nestali je već
nakon niti dva sata potrage pronađen u blizini napuštene tvornice
ribljih konzervi i 30tak metara od najbliže kuće, desetak m od mora.
Bilo je posve jasno da se radi o nesretnom slučaju, odnosno o padu
sa suhozida visine oko 1,5 m, samo ostaje nepoznanica kako je
nesretni Branko na tom mjestu proveo skoro mjesec dana, a da to
nitko od mještana i prolaznika nije primjetio?? I zašto je potraga
organizirana tek nakon skoro mjesec dana ??
Posmrtne ostatke su naši članovi Darko i Vlado, nakon očevida
forenzičara, upakirali u vreću i predali pogrebnicima.
Ovo je već druga akcija u vrlo kratkom vremenu u kojoj je Stanica
HGSSa Orebić u potpunosti opravdala svoje postojanje.