Opet nas je dopala opjevana Vela Luka.
Danas su šestorica pripadnika Stanice HGSS Orebić ponovno bila u
Veloj Luci, ovog puta opet u potrazi za nestalom osobom.Radi se o
Goranu Berkoviću iz Vela Luke (38).Posljednji put je viđen 02.09.2008
oko 01:00, a radi se o osobi koja je duševni bolesnik.
U potrazi koju je vodila Stanica HGSS Orebić sudjelovali su pripadnici
temeljne policije i vatrogasci lokalnog DVDa, ukupno tridesetak ljudi
kao i potražni pas Stanice Orebić, Bepo.U nedostatku bilo kakvih
tragova i indicija o kretanju nestalog, potraga nažalost nije polučila
rezultata. O daljnjim aktivnostima na slučaju odluka će biti skoro
donesena. Netko će sigurno žugati da se je stranica pretvorila u
HGSS stranicu, ali ekipa PD se još nije konsolidirala nakon velikih
vrućina. Pošto nam po najavama stiže čak i snijeg (!) očekujte postove
o aktivnostima našeg PD. Slijedeći je o Staroj Kućici.
Naopako, treći put
Ovog utorka je stara ekipa pojačana policijom i vatrogascima opet dala
sve od sebe. Pretraženo je široko područje od Doma starih u Blatu uz
cestu do Vela Luke, par sektora oko samog mjesta kao i područje prema
Potirni gdje je vidovnjak Ivo Trobok iz Orebića pretpostavio mjesto
nestanka. Iako je dosta pretpostavki odgovaralo stanju na terenu, uprkos
trudu učesnika i potražnom psu Bepu, nikakvih rezultata nije bilo.
Potraga će biti skoro nastavljena iako vjerojatno u smanjenom opsegu.
Našu ekipu je nakon potrage dočekala okrepljujuća juha u režiji našeg
dobrog duha, Nikše.A ovo su gori i doli njegove fotke.
U sjećanje na Richarda Wrighta... God bless you...
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
